To sam zaključio ovih dana poslije dugogodišnjeg pažljivog čitanja, koristeći analizu sadržaja, konceptualnu analizu, tekstova iz novine i portala iz Federacije BiH koji govore o ratnim dešavanjima u Prijedoru od 1992. do1995.godine.

Neposredni povod za pisanje ovog komentara je tekst, objavljen 30.aprila 2017. godine: “Prijedor 30.04.1992: Bošnjaci morali označiti kuće bijelom zastavom”, piše Patria, http://nap.ba/new/vijest.php?id=35160.

Posebno dio koji ovdje citiram i naglašavam rijeć ubijeno: “Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem, prema  podacima Regionalnog saveza logoraša Banja Luka ubijeno je 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.”

Kakav je to ratni sukob u Prijedoru u kome se uglavnom ubijaju Bošnjaci i Hrvati,  kad svi znamo da je rat društveni događaj kom je osnovna odredba da u njemu ginu vojnici svih strana, a civili se ubijaju?

Što se prećutkuje da u ratnom sukobu i  Prijedoru ima Bošnjaka i Hrvata koji su poginuli u ratnim operacijama kao vojnici?

Zašto u federalnoj štampi i na portalima nema podataka ni o ubijenim ni o poginulim Srbima u Prijedoru?

Zašto i kome treba i čemu služi “istina” da u Prijedoru “ubijeno je 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.”? Ova “istina” hiljadu puta ponavljana sigurno nije u korist pomirenja i zajedničkog mirnog života u BiH!

Ova istina zasnovana je na izjavama predstavnika bošnjačkih udruženja nestalih i zarobljenih. Tretiraju ih novinari kao jedini izvor koji znaju sve istina o ratnom sukobu u Prijedoru! U citiranom tekstu jedini izvor je Regionalni savez logoraša Banja Luka!

Zašto neće federalni novinari i što im je teško pogledati i druge izvore, a i oni a i mi znamo da je njihova etička obaveza, a i na to ih obavezuju o preporuke, da pitaju i citirataju i druge izvore, na primjer haške presude, izvještaje haških eksperata, Bosansku knjigu mrtvih, izvještaje Instituta za nestala lica BiH, Međunarodnog komiteta crvenog krsta, Međunarodne komisije za nestala lica, i druge domaće i međunarodne relevantne i referentne institucije.

Da su federalni novinari konsultovali, na primjer, podatke iz Bosansku knjigu mrtvih, koji su potvrđeni i podacima haških eksperata, o ratnim žrtvama u Prijedoru vidjeli bi, prvo: da se u ratu ima civilnih i vojnih žrtava iz reda svih naroda, drugo: da u ratu ginu vojnici, a ubijaju se civili i zarobljeni vojnici iz reda svih naroda.

Broj žrtava rata u Prijedoru je 4.868.

Od 4.868 žrtava 3.819 je civila i 1.049 vojnika.

Od 4.868 žrtava 4.473 su muškaraci a 395 su žene.

Od 4.869 žrtava je 3.689 Bošnjaka, 206 Hrvata, 933 Srba, i 41 Ostalih.

Od 3.819 ubijenih civila Bošnjaka je 3.515, Srba 78, Hrvata 186 i Ostalih 41.

Od 1.049 poginulih vojnika Srba je 855, Bošnjaka 174, Hrvata 20

I na kraju, samo da se zna, podaci iz referentnih i od svijeta potvrđenih izvora, govore da je u Prijedoru tokom rata poginulo 885 Srba i ubijeno 78, a poginulo je 174 Bošnjaka i 20 Hrvata, i da niko nije prihvatio kao validne, parcijalne, ideološke i nacionalističke podatke Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, koji tvrde da je “ubijeno je 3.178 ljudi, uglavnom Bošnjaka te nešto manje Hrvata.”

Živim s nadom i željom da će konačno u Federaciji BiH doći bolje vrijeme u kom će novinari svojim radom doprinositi istini i pomirenju, tako što ću doživjeti da pročitam vijest u novinama ili na portalu, vijest koja glasi: “Nažalost, Prijedor će se ubrzo pretvoriti u jedan od najkrvavijih gradova u BiH, u kojem, prema podacima udruženja zaraćenih strana, imamo 4.689 žrtava, iz reda sve tri naroda, Bošnjaka, Srba i Hrvata, od kojih je 3.819 ubijeno a 1.049 poginulo.”