Razmišljanje povodom kazne za zločine protiv civilnog stanovništva Alminku Islamoviću

Bošnjačka politika, političari, intelektualci a posebno Bošnjaci koji su na čelu nevladinih organizacija vrlo aktivno rade da se sačuva karakter rata kako ga oni vide, i koji su javnosti nametnuli svim sredstvima uz pomoć međunarodnih mentora koji podržavaju monstruoznu bošnjačku ideologiju,  koja teži predstaviti Srbe kao isključive i jedine krivce za sve i svašta!

Da bi održali mit, legendu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima čine sve  da se poveća broj pravosnažnih presuda na svim sudovima za optužene Srbe i da za iste zločine optuženi Srbi dobiju veći broj godina.

Permanentni istupi i sistemski napadi bošnjačkih institucija i pojedinaca na državne i enetitske sudske institucije i pojedince iz reda srpskog naroda ima za cilj da se nastavi donošenje nepravednih odluka od strane pravosudnih organa, Suda BiH i Kantonalnih sudova gdje se primjenjuju dvostruki pravni aršini na štetu Srba.

Pitam se s kojim pravom tužioci i sudije tako djeluju i rade da donose presude po istoj krivičnoj odgovornosti na različite načine, a po vlastitoj volji i da niko nije odgovarao za te postupke.

Osuđujem sve pravosudne institucije i pojedince koji svojim postupcima i nepravdom čine da i naši ratni zločinci i naše ratne žrtve budu poniženi!

O ovom problemu treba se više govoriti, pisati svakodnevno, a ne samo kada se dogodi nepraveda presuda kao što je ova presuda Alminku Islamoviću, za zločine nad Srbima u Brodu.

Kako bi pokazao da za iste ratne zločine Sud BiH i kantonalni sudovi, (ovom prilikom ću analizirati i dati osnovne informacije o četiri suđenja za zločine protiv civilnog stanovništva: Alminko Islamović, Ranko Boljak, Borislav Berjan, Goran i Zoran Damjanović) donose različite presuda po istoj krivičnoj odgovornosti.

Zločin protiv civilnog stanovništa

Alminko Islamović- 1 godina i dva mjeseca zatvora

Sud BiH je prvostepenom presudom osudio bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane Alminka Islamovića na 14 mjeseci za zločine nad srpskim civilima u Brodu 1992. godine.

Islamović je osuđen za dvije tačke iz optužnice, i to za nečovječno postupanje i otuđenja imovine srpskih civila na području tadašnjeg Bosanskog Broda, dok je po osam tačaka optužnice oslobođen.

Predsjedavajući Sudskog vijeća Zoran Božić rekao je da je Vijeće zaključilo da je Tužilaštvo BiH dokazalo da je Islamović počinio zločin protiv civilnog stanovništva.

Ranko Boljak – 3 godine zatvora

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ranka Boljaka na tri godine zatvora za zločine počinjene na području Ilidže i Semizovca 1992. i 1993. godine.

Boljak, bivši pripadnik Ilidžanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), priznao je krivicu po sve tri tačke optužnice kojom mu je stavljeno na teret zlostavljanje, nečovječno postupanje i nezakonito zatvaranje civila na području Ilidže i Semizovca 1992. i 1993. godine.

Borislav Berjan- 7 godina zatvora

„Penzionisani policajac Borislav Berjan iz Dogloda osuđen je juče na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Bara, Dogloda i drugih naselja na teritoriji opštine Ilidža.“

U presudi se navodi da je Berjan, u cilju etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, lično učestvovao u naoružavanju srpskog stanovništva u Doglodima, a kao komandir čete lično učestvovao u protjerivanju, mučenju, nezakonitom lišavanju slobode, te je naređivao likvidacije civila i ratnih zarobljenika na području opštine Ilidža.

Goran Damjanović -10 godina i 6 mjeseci, poslije žalbe Strazburu, 6 godina i šest mjeseci

Zoran Damjanović – 10 godina , poslije žalbe Strazburu, 6 godina

Apelaciono vijeće Suda BiH, 2013. godine potvrdilo je presudu kojom su Goran Damjanović (6 godina i šest mjeseci) i Zoran (6 godina)  Damjanović osuđeni zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Sarajeva.

Damjanovići su 13. decembra 2013. proglašeni krivima da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske, s drugim vojnicima 2. juna 1992. tukli 20 do 30 zarobljenih Bošnjaka u mjestu Bojnik kod Sarajeva. Premlaćivanje je, navedeno je u presudi, trajalo od jednog do tri sata, a zarobljenike su tukli puškama, palicama, nogama i rukama.

Damjanovići su već ranije bili osuđeni pred Sudom BiH za ovo djelo na 11, odnosno deset i po godina zatvora. Nakon što je Evropski sud u Strasbourgu zaključio da je u njihovom slučaju trebao biti primijenjen Krivični zakon bivše Jugoslavije, a ne Krivični zakon BiH, obnovljeno im je suđenje.

Primijenjujući odluku Evropskog Suda, Sud BiH je umanjio kaznu braći Damjanović za po četiri i po godine zatvora, osudivši Gorana Damjanovića na šest i po, a Zorana na šest godina zatvora.

Komandna odgovornost nekoma otežavajuća a nekome olakšavajuća okolnost!

Predstavnici udruženja žrtava rata u javni nastupima ukazuju na nepravde i diskriminacije, koriste ono što im je na raspolaganju, ali to je nedovoljno. Trebamo svi raditi na stvaranju arguenata koje će oni u budućnosti koristiti, a ne da uvijek budu u defanzivi, jer su javno mnjenje (i bosanskohercegovačko i svjetsko) zauzeli predstavici nesrpskih udruženja ratnih žrtava. Primjer , dan kad se čitaa pravosnažna presuda u Hagu, Radovanu Karadžiću.

Komandna odgovornost kao otežavajuća okolnost različito se primjenjuje. Srbima, primjer Borislav Berjan,  je to otežavajuća okonost, dok u ovom primjeru, u presudi Alminku Islamoviću, iako je komandir policije to nije otežavajuća okolnost.

U obrazloženju presude  Borislavu Berjanu, predsjedavajuća Sudskog vijeća „u obrazloženju (presude) posebno naglasila Berjanovu komandnu odgovornost“, i to je naravno uticalo na visinu izrečene kazne.

Alminko Islamović je optužen da je kao pripadnik i komandir Vojne policije HVO-a od marta do oktobra 1992. godine učestvovao u hapšenju, ubijanju, psihičkom i fizičkom maltretiranju srpskih civila koji su bili zatočeni u podrumu stare  stanice policije u tadašnjem Bosanskom Brodu i na stadionu Poleta. Na teret mu je stavljeno odvođenje zarobljenih na prinudni rad, paljenje o pljačkanje njihove imovine, kao i uništavanje vjerskih, kulturnih i istorijskih spomenika.

Za predsjednica republičkog Udruženja žena žrtava rata Božica Živković Rajilić, „Nezamislivo je da Islamović, koji je bio komandir vojne policije i toliko zla nanio Srbima, dobije tako malu kaznu.“,…Prvostepena presuda je „sramna i predstavlja čisto izrugivanje sa srpskim žrtvama rata i njihovim porodicama.“

Predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Broda Marko Grabovac, misli da „ovako preblaga kazna predstavlja nagradu za zločine“ i „istakao je da Sud BiH , kao i međunarodni sudovi, optužuju i donosi za ratne zločine samo Srbima, i to drakonske kazne zatvora, dok Bošnjacima i Hrvatima izriču minimalnu ili oslobađajuće presude za zločine nad srpskim narodom.

Srpski političari, intelektualci, novinari i istraživači govore i pišu o ovoj temi, po mom osjećanju suviše uopšteno, na opštem nivou, govore istinu, nije tu problem, kao na primjer primjer iz izvještaja Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica „Iz prethodnog grafikona je vidljivo da Sud BiH izriče drakonske kazne Srbima. Imajući u vidu da je čak 1.728,5 – 75% godina i šest mjeseci kazni izrečeno licima srpske nacionanosti. (Bošnjaci 333,5 -14%  i Hrvati 258 -11%) Ovaj broj nije srazmjeran sa brojem osuđenih lica, jer kako je već prethodno rečeno 124 lica srpske nacionalnosti je pravosnažno osuđeno, što za posljedicu ia to da se Srbi u prosjeku osuđuju na 13,9 godina zatvora, dok zaključak da se Srbima u prosjeku izriču duplo teže kazne nego pripadnicima ostala dva naroda.“na drugoj strani 43 pravosnažno osuđena Bošnjaka je u prosjeku dobilo 7,7 godina zatvora, a 28 lica hrvatske nacionalnosti su u prosjeku dobijali 9,2 gdine kazne zatvora.“ Iz svega ovoga nameće se jasan zaključak o različitim aršinima prema Srbima, koji su optuženi i presuđeni za ratne zločine.

Krivična djela za koja je Sud  BiH potvrđivao optužnice su: genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, ratni zločin protiv zarobljenika, protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, povrada zakona i običaja rata, nepravedno odgađanje povratka ratnih zarobljenika i uništavanje kulturnih, istorijskih i religijskih spomenika.

Da bi se efektno i efektivno ukazalo i dokazala nepravednost sudskih odluka i dvostrukih aršina, treba analizirati  presude za isto krivično djelo, nadam se da će to biti vidljivo iz sljedeće analize koja se bavi pravosnažnim presudama za zločine protiv čovječnosti na Sudu BiH. (To sam ja pokušao, ovo je početak, i trebaju i drugi da se ovim bave, na primjeru četiri presude Suda BiH i Kantonalnog suda Sarajevo za zločine protiv civinog stanovništva.

„Kada su u pitanju presude za ovo krivično djelo,  (zločin protiv čovječnosti) Sud BiH je donio pravosnažne presude protiv 134 lica, od čega je 93 lica osudio na kazne zatvora u trajanju od 1.396 godina, a 41 lice je oslobođeno odgovornosti. Izrečena kazna za ovo krivično djelo predstavlja 60% ukupnih kazni od strane Suda BiH. Do sada je pravosznažno osuđeno 83 Srbina na kazne zatvora u trajanju od 1.268 godina, te devet Hrvata na 122 godine i jedan Bošnjak (pripadnik HVO-a) na šest godina. Za 39 lica srpske i dva lica hrtvaske nacionalnosti donesena je oslobađajuća presuda.

U prosjeku:     Srbi su dobili           15,3 godine kazne zatvora.

Hrvati su dobili         13,5 godina kazne zatvora.

Bošnjaci su dobili      6,0 godina kazne zatvora.

Ovaj moj tekst jeste rezultat želje i potrebe da se razmisli o ovim mojim stavovima i prijedlozima, koji mogu doprinijeti da se svi društveni srpski subjekti organizivanije, efikasnije i efektivnije bore za istinu, kao jedino sredstvo borbe protiv diskriminacije, demonizacije i satanizacije srpskog naroda.

Trebamo više analizirati optužbe i presude, primjenjujući kvalitativnu i kvantitativnu analizu sadržaja, to je zadatak intelektualaca svih profila. I naravno, istraživači,političari, novinari i predstavnici udruženja žrtava rata, svi oni koji  učestuju u oblikovanju javnog mnenja trebaju se upoznati, upamtiti i koristiti rezutate tih analiza u javnim nastupima.

Srpski predstavnici na svim mjestima u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju sistematski raditi da se promjeni ova praksa ulijevanja straha i ponižavanja srpskog naroda i da traže iste ljudske, moralne i pravne mjere i za zločince i za žrtve svih naroda.

Autor: Dušan Šehovac