Opštinska boračka organizacija „Ilidžanski borac“ je u saopštenju za medije reagovao na, kako sami navode, skandalozne izjave dr soc. Zlatiborke Popov Momčinović, koje je navela u emisiji „Izvan okvira“ TV N1.

Saopštenje prenosimo u cjelosti.

U nekoliko navrata, kao gost raznih emisija i tv-stanica, mahom „federalnih, državnih i međunarodnih“, dr soc. Zlatiborka Popov Momčinović dala je nekoliko skandaloznih izjava o ratnim i poratnim dešavanjima u BiH, u naročito negativnom kontekstu  za Republiku Srpsku.

Posljednji od takvih nastupa je i gostovanje u emisiji „Izvan okvira“ TV N1, gdje imenovana, pored ostalog, navodi da se u Srebrenici desio genocid i da treba uvažavati i prihvatiti presude Međunarodnog suda u Hagu. Nećemo se baviti daljim izjava dotične,  iako su i ostale izjave u istom kontekstu.

Ne možemo zabraniti pravo bilo kog pojedinca na punu slobodu govora i izražavanja svojih stavova, mišljenja i opredeljenja, pa tako ni uvaženoj profesorki na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, ali ipak moramo da se zapitamo da li su ovi i ovakvi stavovi u skladu sa opšteprihvaćenim stavovima i normama u društvu i sredini u kojoj ona obitava i gdje je profesionalno angažovana, tj. „svoj hljeb zarađuje“. Da li su zaista njen sud i njeno mišljenje veći, jači, ispravniji, objektivniji, ljudskiji, moralniji od mišljenja bar 90% ljudi koji su njeni sugrađani, radne kolege, prijatelji, komšije. U toj „bezličnoj zaludjeloj masi“ koja ne misli svojom glavom, ne zna šta je istina i ne zna šta se dešavalo tokom 90-ih godina prošlog vijeka (jer šta su drugo ako ne vjeruju u „zvaničnu istinu o genocidu i zločinima“ i osporavaju presude Haškog tribunala) ima puno i njenih kolega sa fakulteta koji imaju ista ili još viša zvanja. Ima mnogo i priznatih kulturnih radnika, politologa, ljekara, umjetnika, naučnika, sudija, advokata...

Dakle ima ih puno koji misle drugačije od nje, a realno imaju i kapaciteta da „misle“.

Dalje, zašto se uvažena profesorka ne upita koliko je ispravno prihvatati odluke Suda za koji ni svi njegovi osnivači ne tvrde da je objektivan, tj. priznaju da je bilo političkih presuda i odluka. Na kraju krajeva, svaki, ama baš svaki sud u ljudskoj istoriji, bio je i politički i nesavršen i grešan i pod nekim uticajem, u manjoj ili većoj mjeri, ali je bio, jer je „ljudski“, a ne neki idealni i stoga i on podliježe sudu – naroda, istorije...

Pa iz tog razloga i postoje viši sudovi jer postoji mogućnost greške. Doduše, u Hagu je to gotovo isto, iako i oni dr Vojislava Šešelja i neke druge, proglase i nevinim i krivim. Nije moguće da sve to ne zna jedan profesor fakulteta, a posebno profesor fakulteta u Istočnom/Srpskom Sarajevu, koje je u ratu bilo sinonim za opstanak „onih drugačijih“ (čitaj Srba).

Ponavljamo da ne sporimo prava svakome na sve drugačije, ali se pitamo kako to jedna ovako obrazovana, aktivna i angažovana osoba sama sebi da pravo da tumači i određuje svima nama koji ne mislimo kao ona i Hag. Interesantno je da se njena razmišljanja poklapaju sa bošnjačko/muslimanskim stavovima i viđenjima proteklih događaja. Još interesantnije je kako se u izjavama uvažene profesorke ne spominju i zločini nad Srbima, kojih je bilo previše u svim pa i u proteklom ratu, Odbrambeno-otadžbinskom ratu Republike Srpske,  da bi se radilo o incidentima. Pomenućemo samo neke: ubistva mladih vojnika JNA u Sarajevu i Tuzli prilikom „dogovorenih“ povlačenja JNA; Kazani u Sarajevu gdje su ljudi mučeni i ubijani na najmonstruoznije načine; pokolji u Čemernu i u Trnovu kada su ubijani starci, žene i djeca stara tek šest mjeseci; pokolji civilnog stanovništa u dolini Neretve, Sreberenice i Bratunca, Goražda, Glamoča, Drvara itd. Nema pograničnog mjesta prema FBiH u kojem se nije desio neki zločin, niti ima ijednog srpskog praznika da nije kravavo obojen od strane „naših komšija“, ali to se u stvari i nije desilo jer ih nije „oživio“ i stvarnim proglasio sud u Hagu. Ubiti dijete od šest mjeseci jeste zločin, bez obzira da li je to utvrdio neki sud ili nije. Ubijanje civila, zarobljenih i ranjenih vojnika, starih i nemoćnih lica zločin je i niko od nas to ne vidi drugačije. Ali kako se kvalifikuju zločini? E, to izgleda, samo sud zna, pa tako neki Orići, Delići, Izetbegovići i ostali, nisu činili zločine. Sve muslimanske zločine su učinili Cace, Juke, Ćele itd. Bravo za Hag i sve takve sudove (a ima ih i kod nas).

Da li je uvažena profesorka svjesna koliku bol i patnju izaziva kod svih ljudi u Republici Srpskoj, a naročito u Srpskom Sarajevu gdje je preko 4000 boraca dalo svoje živote da odbrane prije svega svoje porodice i svoja ognjišta. Strah od ponavljanja 1914. i 1941. godine, sa svim svojim užasima, nije bio iracionalan i nestvaran, pa samim tim i neopravdan, kako se da zaključiti iz izjava dotične, već je bio najnormalniji produkt tadašnjih osjećanja, ali i trezvenih i racionalnih razmišljanja i predviđanja. Na žalost svih nas, naša najcrnja očekivanja su se u ratu i ostvarila. Svi naprijed navedeni zločini počinjeni prema Srbima u cijeloj BiH, su stvarni i faktički dokazi za to. I onda opet imamo to ALI: ali kako to Haški sud nije rekao i presudio, gđa profesor i njoj slični to ne prihvaćaju. Oni se slijepo drže samo jedne „istine“, duševno nesposobni da shvate sve uzroke, motive, strahove, emocije i sve ostale opravdane i neopravdane razloge zašto je istina Republike Srpske drugačija od sarajevske i haške istine.

Postavlja se  pitanje (a posebno nama iz Istočnog Sarajeva), kako to da baš nas zapadnu takvi „europejci“, borci za istine i prabde, „politolozi, humanitarci, svi oni bez granica“ koji su stručnjaci za sve i svašta, tipa nekih Kandića, Perišića, Jovanovića... pa evo do ove gospođe, koja nam djecu „uči i obrazuje“, a koja smatra i javno deklamuje da je Republika Srpska počinila genocid.

Pitamo nadležne (fakultet, ministarstvo, vladu) do kada će se pojedici koji vrše i obavljaju vrlo ozbiljne i odgovorne poslove i dužnosti, a koje (gle čuda) plaćaju oni bar 90% drugačiji, ponašati i istupati sa odgovornošću učesnika rijaliti programa. Naravno da mogu svi, „intelektualni i stručni“, kao i svi članovi raznih „međunarodnih grupa i fondova“, kritikovati i napadati naše politike i političare, nestručne i neodgovrne pojedince, kriminalne grupe i sl., sve, ama baš sve i svašta, ali ne bi trebalo da se bave nekim zaista krupnim, bolnim i suštinski bitnim pitanjima, kao što je nastanak i opstanak Republike Srpske ili počinjeni zločini u ratovima. Po pravilu, namjerno ili ne, svi su previše površni, pristrasni, nekompetentni, konfliktni, bez obzira iz kojeg miljea dolaze. Nekompetentni i pristrasni jer nisu bili učesnici tih događaja, niti su im bili blizu, niti imaju isti odnos prema svim žrtvama (žalosno, ali istinito, pa čak i ako iskreno vjeruju da su objektivni i isti za sve), a površni i konfliktni jer, opet svjesno ili nesvjesno, samo produbljuju jaz između naroda čija je istorija ionako prepuna krvi, mržnje i osvete.

Na kraju, možda bi se svi takvi trebali zapitati da li je moralno (ili degutantno) živjeti i raditi među NAMA (onih 90%) i od nas uzimati platu, od NAS i od naših institucija koje su, kako svi vi kažete, nastale na genocidu i zločinima.