Često čujemo starije ljude kako s ljubavlju govore o vremenima nekadašnje Jugoslavije. Oni koji su rođeni pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka se sjećaju tog perioda s posebnom nostalgijom, nazivajući ga "Titin vijek". Oni sa sjetom prepričavaju priče iz svoje mladosti.

Šta god da mislimo o tom periodu, kada zagledamo stare fotografije, nesumnjivo je da svi na njima izgledaju opušteno, bezbrižno i spokojno.

Nostalgija za tim periodom često dovodi do sjećanja na zajedništvo koje je tada postojalo među ljudima. U to vrijeme, druženje je bilo važno i ljudi su nalazili radost u jednostavnim stvarima kao što su razgovori sa komšijama ili odlasci u lokalnu prodavnicu. Svi ti trenuci su doprinosili osjećaju zajedništva i pripadnosti, stvarajući jedinstvenu atmosferu koja je teško replicirati u današnjem ubrzanom svijetu.

Kako je izgledala moda u Jugoslaviji?

Do određenog trenutka smatralo se da u Jugoslaviji nije bilo široke palete mode. Žene su morale uložiti maksimalne napore da izgledaju lijepo - jer police prodavnica nisu bile pune kao danas! Danas, kada možemo tvrditi da ima previše odjeće, obuće i dodataka na policama butika i u našim ormanima, teško je vjerovati da naše bake i mame prije 50-60 godina nisu mogle sebi priuštiti nove haljine ili jednom mjesečno novi par patika.

Najviše novca se davalo na krojače

U uslovima potpunog deficita, žene su nosile cipele za broj ili dva veće ili manje (samo da pronađu neke), stavljajući komadić vate ili lijepeći pete, da ne bi isjekle noge do krvi. Trošile su sve pare na usluge krojača u krojačnici (dobar krojač bio je dragocjen kao zlato) ili su same šile: prvo prema uzorcima iz časopisa "Krojenje i šivenje", a malo kasnije prešle su na njemački Burda Moden.

Žene su od dostupnih resursa krojile odjeću

Prikažući izuzetne dizajnerske sposobnosti, žene u Jugoslaviji su stvarale modne komade koristeći dostupne resurse: elegantnu haljinu od očeve ili muževe košulje, čipkane volane na bluzi, od čipkastih jastučnica.

U to vrijeme, postojala je šala da je jedina prepoznatljiva osobina za lijepu ženu u socijalističkoj Jugoslaviji bila strogo "maksimum mašte". Haljine su se šivale od zavjesa, ponekad čak i od muških majica. Slična rješenja nisu primjenjivale samo obične žene, već i one koje su već bile poznate.

Čarape se nisu bacale, već su se krpile

Svaka žena je znala nekoliko trikova kako produžiti život svojim dragocjenim čarapama, koje su tada bile pravi deficit. Na primjer, stavljale su ih u zamrzivač da bi postale čvršće. Ako bi čarapa pukla ili se počela raspadati, to je bila prava tragedija, ali niko nije planirao da je baci. Na tržištu su postojali posebni alati za krpljenje čarapa, slični heklanju. Čarape koje nije bilo moguće spasiti ostavljale su se da se nose ispod pantalona.

Dugo godina bila je popularna metoda koja potiče još iz ratnih vremena, kada su hemijskom olovkom crtali liniju na nozi koja je ličila na šav čarape.

"Levis" farmerke iz Trsta

Poseban šarm prije trideset godina predstavljale su "Levis" farmerke. Prave farmerke moglo se nabaviti samo preko trgovaca ili po ogromnim cijenama, zato su se koristila improvizovana sredstva. Najčešće se išlo u inostranstvo po farmerke, a u pitanju su bili Trst ili neki drugi grad u Italiji koji je ima farmerke po niskoj cijeni.

Sigurno se svi koji su u to vrijeme eksperimentisali u kuhinji sada sjećaju ogromnih kanti vode koje su se kuvale na šporetu i oštrog mirisa hlora ili bjelila, zbog kojih se u sobi nije moglo disati.

Rezime, žene u bivšoj Jugoslaviji nisu bile "žrtve" kapitalističkog društva, gdje nam se danas nameće da svega treba da imamo u velikim količinama. Društvo danas ima sve, ali je mahom nezadovoljno. Za vrijeme Jugoslavije je to bilo dosta oskudno, ali kao što smo napisali gore u tekstu, ljudi su ulicama šetali srećno i rasterećeno. Potpuno neopterećeni problemima potrošačkog društva.

Piše: Lana Vidović