Svetinja koja čuva mošti žitomislićkih novomučenika, burne i zanimljive istorije, kao i manastirski muzej sa vrijednom zbirkom eksponata, dočekaće sve one kojima je manastir Žitomislić kod Mostara odredište na putu kroz Hercegovinu.

Neveliko monaško bratstvo manastira sa svojim saradnicima i parohijanima održava manastirski kompleks, dočekuje poklonike i goste, te svoje vrijeme posvećuju bogoslužbenom životu i očuvanju hrišćanskog identiteta srpskog naroda toga kraja.

Ovaj manastir, posvećen Blagoveštenju presvete Bogorodice, kroz istoriju je dijelio sudbinu srpskog roda, a najveće stradanje doživio je u Drugom svjetskom ratu kada su cijelo manastirsko bratstvo, njih osmoricu, pobile ustaše i bacile u obližnju jamu Vidonja.

Iguman Danilo Pavlović ispričao je za “Glas Srpske” da je 1992. godine manastir prvi put do temelja porušen, kao i i Saborna crkva u Mostaru, dok su ostale svetinje i parohijske kuće na tom području zapaljene, porušene ili devastirane.

- Obnovom manastira 2002. godine obnovljen je život u Žitomisliću, Mostaru i okolnim selima, što je podstaklo na obnovu i ostalih porušenih svetinja, ali iznad svega je motivisalo srpsko stanovništvo da se vrati na svoja ognjišta - kazao je iguman Danilo.

Ispričao je da se manastir Žitomislić prvi put spominje u otomanskim  defterima (popisima) 1468. godine, što svjedoči o njegovom postojanju i prije 16. vijeka. Od nevesinjskog kadije je 1566. godine zatražena dozvola za obnovu manastira, od kada je postao najznačajniji kulturni i duhovni centar za čitav pravoslavni narod u Hercegovini.

- Početkom 20. vijeka u manastiru se nalazila riznica sa bibliotekom, a postojala je i odaja koja je bila uređena kao muzej u kojoj su se čuvale umjetničke slike i vrijedni pokloni manastiru. Krajem 1941. godine sve je bilo uništeno u požaru - prisjetio se iguman Danilo, dodajući da je muzej ponovo otvoren na manastirsku slavu Blagovijesti 7. aprila 2019. godine. U njemu je danas, kako je kazao iguman, izložena manastirska riznica koja je sačuvana kroz istoriju. Nju čine ikone poznatih srpskih, ruskih i italo-kritskih umjetnika, dokumenti i crkveni predmeti iz perioda od 14. do 17. vijeka.

- Procjenjuje se da je sačuvano samo deset odsto onoga što je manastir imao i stvarao vijekovima. Monahinje koje su u manastiru Žitomislić živjele prije 1992. godine spasile su riznicu sklonivši je u Srbiju, nakon čega su ikone restaurirane i ponovo vraćene u Žitomislić - ispričao je iguman Danilo. Prema njegovim riječima, najpoznatiji eksponat u muzeju su Carske dveri iz 1675. godine majstora Radula, zatim ikona Bogorodice iz 16. vijeka nepoznatog autora, najvjerovatnije čuvenog italo-kritskog ikonopisca Ricosa.

- Najstariji izloženi eksponat u Muzeju datira još iz 14. vijeka, i to je rukopis pisan na koži - rekao je iguman Danilo.

Ističe da svako vrijeme ima svoja iskušenja i da ovo u kojem živimo pogoduje razvoju lične i kolektivne duhovnosti.

- Na svakom čovjeku je lična odgovornost hoće li u svome vremenu raditi na duhovnom izgrađivanju koje podrazumijeva ne samo religijski odnos sa Bogom, već i odnos sa drugim čovjekom - smatra iguman Danilo.

Nacionalno dobro

Prema riječima igumana Danila Pavlovića, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH iz 2002. manastirski kompleks proglašen je nacionalnim spomenikom. Muzejska postavka proglašena je pokretnim nacionalnim dobrom BiH.