Sutra se navršava 30 godina od masakra na sarajevskoj pijaci Markale, za šta su okrivljeni pripadnici Vojske Republike Srpske, iako je utvrđeno da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja.

U slučaju eksplozije na Markalama, riječ je o dva odvojena napada na ovu sarajevsku pijacu u kojima je život izgubilo više od stotinu civila.

Prvi napad dogodio se 5. februara 1994. godine kada je od eksplozije navodno samo jedne minobacačke granate poginulo 68, a ranjena 144 građana.

Napad je ponovljen godinu i po dana kasnije, kada je ubijeno 37, a povrijeđeno 90 civila, a poslužio je kao pokriće za masovne napade avijacije NATO-a na Republiku Srpsku.

Srpska strana je negirala krivicu, tvrdeći da je tragediju inscenirala vlada u Sarajevu pod kontrolom lidera muslimana Alije Izetbegoviće.

Haške presude za ove zločine okrivile su Vojsku Republike Srpske, iako je nekoliko nezavisnih timova istražioca ukazivalo da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja.

U Haškom tribunalu postoje dokazi da Srbi nisu počinili taj zločin, kao što postoji i nalaz balističara, koji je rađen u saradnji sa kolegama iz Amerike, Francuske, Njemačke, Češke i Izraela, koji potvrđuje da je fizički bilo nemoguće da granata doleti sa položaja koje su držali Srbi.

Zaštićeni svjedok u Haškom tribunalu, koji je bio tjelohranitelj Alije Izetbegovića i za čije svjedočenje postoji transkript, rekao da je čuo razgovor između ratnog lidera bosanskih muslimana Alije Izetbegovića i bivšeg islamskog vjerskog poglavara Mustafe Cerića da se sprema masakr na Markalama.

U toku suđenja ratnom komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću u Hagu, svjedok je rekao da su napad na Markalama organizovali Izetbegović i Cerić, a sproveli generali takozvane Armije BiH.

Svjedok pod pseudonimom "GRM-116" ispričao je da je od 1992. do 1994. godine bio pripadnik specijalne jedinice "Biseri", u obezbjeđenju Predsjedništva tadašnje BiH, te da je bio prisutan kada je Izetbegović odobrio napad na Markale.

On je naveo da je ideja potekla od Cerića, koji je imao najsnažniji uticaj na Izetbegovića, a sproveli su je generali Sefer Halilović i Mustafa Hajrulahović zvani Talijan.

- Njihov glavni cilj bio je da izazovu intervenciju Zapada na strani muslimana `izazivanjem masovne patnje` u Sarajevu i Srebrenici - naveo je svjedok i dodao da je Cerić "brzo ubijedio Izetbegovića da je to ispravno i da se žrtve moraju podnijeti".

Svjedok je ispričao da je plan generala bio da se minobacač postavi u pravcu Špicaste stijene, kod sela Mrkovići, "jer se znalo da Srbi tamo imaju artiljeriju koja gađa često, tako da se ta granata utopi u tu paljbu".

- Bio sam prisutan kada je Alija to odobrio - dodao je svjedok.

Međutim, kako je rekao, na sljedećem sastanku Halilović je izvijestio da prvi pokušaj nije uspio, jer je granata pala na neki krov blizu Markala.

- Zatim je za novi pokušaj čekano da na osmatračkom položaju Unprofora bude ista posada sa kojom je postojao dogovor da ne broje naše granate. Alija im je rekao - pokušajte ponovo. Oni su otišli i uskoro smo čuli šta je bilo s Markalama - izjavio je svjedok "GRM-116".

I u izvještaju Švajcarske federalne obavještajne službe o devedesetim godinama prošlog vijeka, koji je prošle godine dospio na svjetlo dana, navodi se da su Bošnjaci režirali masakr nad civilima na pijaci Markale.

Doajen njemačke spoljne politike Vili Vimer, član Hrišćansko-demokratske unije /CDU/, kaže da se u ovom materijalu navodi spisak propagandnih primjera kojima su mediji stvarali okvir za rat u Jugoslaviji i kojima su tako duboko uticali na javno mnjenje o suštini i karakteru tog sukoba.

Što se "Markala" tiče, Vimer napominje da švajcarska obavještajna služba u izvještaju podsjeća da su "u ovom kao, i nekim narednim slučajevima, oficiri misije UN zaključili da su masakr, najverovatnije, sprovele bosanske vojne snage, i to prema sopstvenom stanovništvu".

Švajcarci ukazuju i na to da se u ratnoj strategiji ovaj zahvat naziva "napad pod lažnom zastavom".

Advokat Branko Lukić, branilac generala Ratka Mladića, potvrdio je ranije da su u Haškom tribunalu planski oštećeni materijali koji idu u prilog srpskim optuženicima, a jedan od primjera je uništavanje dokaza kako bi Srbe osudili za eksploziju na sarajevskoj pijaci "Markale".

- Tužilaštvo i sekretarijat suda su jedna mašinerija. Kriju dokaze, lažu uništavaju i niko za to neće odgovarati - rekao je Lukić, navodeći da je jedan rep mine sa Markala uništen tokom suđenja Radovanu Karadžiću, a drugi tokom suđenja Ratku Mladiću.

On je izjavio da su u Hag donesena dva repa mina kao dokazi zločina na Markalama, te da je jedan navodno pao 1994, a drugi 1995. godine.

- Na njima su deformacije od eksplozije na osnovu kojih se može dokazati odakle su ispaljeni, i one se ne mogu nikako pomeriti, osim ako se stabilizator silom ne slomi specijalnim ključem - rekao je Lukić.

Takođe, dodao je on, ti doneseni repovi razlikovali su se od onih slikanih u kraterima na Markalama, a kada su u Haškom tužilaštvu shvatili da nisu dobro manipulisali dokazima i da im naučnim analizama odbrana obara tezu da su Srbi ispalili mine i da dokazuje prevaru sa Markalama, oni su ih pokvarili.