Mića Orlović je bio jedno od najpoznatijih lica TV Beograd za koje su znali i oni, koji nisu imali priliku da ga gledaju kao odrasli, ali su ga se sjećali kao jedne od uspomena iz djetinjstva.

Preminuo je na današnji dan, 13. februara 2013. godine u 78. godini života.

Karijera Miće Orlovića, novinara, urednika i voditelja TV Beograd (TVB) predstavlja istoriju nacionalne televizije. Mića je u TVB bio od njenog osnivanja, a bio je i prvi voditelj "Dnevnika", koji je emitovan iz studija na beogradskom Sajmu.

Miloje Mića Orlović rođen je 1934. godine u Valjevu. Bilo bi pogrešno pripisati njegov savršen govor činjenici da potiče iz kraja u kojem se govori pravilan srpski jezik. Mića nije krio da su njegov savršeni akcenat i dikcija rezultati rada sa lingvistima SANU, dodajući da nikada nije mogao da čita tako brzo kao Dušanka Kalanj.

Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sarajevu, odakle je njegova porodica protjerana. Okupaciju je proveo u Velikom Gradištu i, poslije završetka Drugog svjetskog rata, ponovo se vratio u Valjevo.

U tom gradu se bavio sportom: stonim tenisom, atletikom i košarkom, u kojoj je postigao popriličan uspjeh, jer je igrao i u klubu "Metalac". Smatrao je da bi postao sportista da nije ušao u medijske vode.

Njegovi medijski počeci bili su tokom odsluženja vojnog roka u Bileći, gdje je radio na razglasu u kasarni. U Bileći je služio vojsku sa Stipom Mesićem, za koga je kasnije govorio da je već tada pokazivao velike organizatorske sposobnosti i sa kojim je uvijek ostao u korektnim odnosima.

Razglas, kao početak medijske karijere, danas može zvučati čudno, ali u ono doba to nije bilo tako. Mića Orlović je nastavio da radi na razglasu i kada je došao na studije u Beograd, u Studentskom gradu.

Na služenju vojnog roka/Foto: M.Koković/FoNet

Nakon što je položio audiciju, počeo je da radi kao spiker u Radio Beogradu. Čitanje jutarnjih vijesti zahtijevalo je rano ustajanje i ta navika ostala mu je do kraja života. Iz Radio Beograda je bio poslat na televizuju, koja se tada osnivala.

Bio je prvi spiker u Dnevniku, ali nikada nije tome pridavao toliki značaj kao što su to činili drugi.

- I sam sebi zvučim kao papagaj kada o tome govorim - rekao je 2010. godine, ali je, na molbu novinara, ipak ispričao kako je to izgledalo.

- Za razliku od radija, više nisam gledao u tehničara, koji pomjera reglere, već sam pred sobom imao kamermana. Doduše, ta slika je bila velika pomoć, koju nisam imao na radiju. Kada se prvi Dnevnik završio, svi su skakali od sreće, jer nigdje nismo pogriješili. Ne znam koliko me je ljudi vidjelo te večeri. U to vrijeme, nije bilo televizora po kućama, ali su svaka bolja radnja i restoran imali televizor i ljudi su tamo gledali televiziju. U početku nisam imao tremu, ona je stigla kasnije, kada sam shvatio koliko je sve to, u stvari, ozbiljno - rekao je Orlović tada.

Prelazak Miće Orlovića iz Dnevnika u redakciju zabavnog programa, predstavljao je novi korak, ne samo u njegovoj karijeri, već i u istoriji TVB.

Do toga je došlo na prijedlog Bila Bernsa, producenta američke televizijske kuće NBC, koji je bio savjetnik u TVB i koji je smatrao da je Mića idealan za voditelja zabavnih programa.

Prelazak u redakciju zabavnog programa doživio je kao osvježenje jer je, kako je govorio, Dnevnik za njega postao rutina.

Mića Orlović je ostao zapamćen kao nenadmašni voditelj kvizova, iako se time bavio samo osam godina. Kvizovi su, u ono doba, bili znatno zahtjevniji od današnjih i takmičari su se nerijetko preznojavali mučeći se da daju tačan odgovor.

Sposobnost Miće Orlovića da takmičare opusti svojom ljubaznošću, neposrednošću i prirodnošću, donijela mu je priznanje i poštovanje publike.

Mića je bio voditelj i velikog broja muzičkih festivala i to je radio sa puno šarma.

U redakciju programa za inostranstvo prešao je 1978. godine. Iz ove redakcije je mjesečno izlazilo 820 video kaseta, koje su slate klubovima naših iseljenika gdje su prikazivane.

Ovaj posao radio je do 1990. godine kada je počeo da se emituje satelitski program. Mića je smatrao da je prelazak na emitovanje isključivo preko satelita bila greška, jer su satelitske antene, u to vrijeme, bile skupe i većina naših iseljenika nije mogla da ih kupi što je doprinijelo tome da Srbija izgubi medijski rat.

Početkom devedesetih godina, Mići Orloviću je ponuđeno da se učlani u SPS, JUL ili SRS.

- Nisam htio to da učinim. Ja sam izašao iz Saveza komunista 1982. godine, tako što sam iscijepao partijsku knjižicu zbog nepravilnosti u raspodjeli stanova, koju je vršila stambena komisija u kojoj sam bio član - rekao je Orlović.

Poslat je na prinudni odmor sa mnogo manjom platom, a bila je kažnjena i Mićina supruga, koja je, takođe, radila u TVB.

- Mislim da me nisu otpustili samo zato što sam bio popularan. Kada sam 2000. godine otišao u penziju, preporodio sam se, jer sam imao dobre koeficijente i penzija mi je bila dobra - govorio je Mića o tom dobu.

Poslije ubistva Zorana Đinđića, Mića je pokušao da se vrati u medije.

- Pokušao sam, vidio sam da mi to ne polazi za rukom i povukao sam se.

Govoreći 2010. godine o tome šta se promijenilo u televiziji od njegovog vremena do danas, Mića je rekao:

- U moje vrijeme, bio je to drugi svijet, drugi odnosi prema tom poslu. Kada je došlo do sveopšteg rasula, to je postao posao iz koristi. Ljudi su postali alavi. Cilj je bio dočepati se nekog mjesta, većih para i mogućnosti da se manipuliše ljudima. Počeli su da se šire zloba i pakost. Malo je ljudi tome odoljelo. Oni, koji su odoljeli, povukli su se. Preovladao je biznis po svaku cijenu - rekao je Mića ranije.

Po svemu sudeći, biografija Miće Orlovića ne predstavlja samo istoriju TVB, već i savremenu istoriju Srbije.