Ultra-prerađena hrana (UPH) ima više zajedničkog sa cigaretama nego sa voćem i povrćem i trebalo bi da bude regulisana na sličan način kao duvan, zaključuje se u novom izvještaju naučnika.
Istraživači tvrde da su takvi proizvodi, poput slatkiša, gaziranih pića i grickalica, dizajnirani da podstaknu zavisnost i prekomjernu konzumaciju, zbog čega predstavljaju ozbiljan rizik po javno zdravlje, piše „Gardijan“.
Paralele sa duvanskom industrijom
U studiji objavljenoj u zdravstvenom časopisu „Milbank Kvorterli“, istraživači sa Harvarda, Univerziteta u Mičigenu i Univerziteta Djuk navode da UPH i cigarete dijele sličnosti u načinu na koji su dizajnirani da izazovu zavisnost.
Proizvođači, tvrde oni, prilagođavaju sastav i brzinu djelovanja proizvoda na centre za nagrađivanje u mozgu. Autori takođe ukazuju na marketinške taktike koje obmanjuju javnost. Tvrdnje poput „sa niskim sadržajem masti“ ili „bez šećera“ na pakovanju UPH upoređivane su sa reklamiranjem filtera za cigarete 1950. kao zaštitne inovacije koja nije imala stvarnog efekta u praksi.
Šta je tačno ultra-prerađena hrana?
Ultra-prerađena hrana su industrijski proizvodi koji često sadrže emulgatore, vještačke boje i arome. Ova kategorija uključuje gazirana pića, upakovane grickalice poput čipsa i keksa, slatkiše, brzu hranu, gotova jela i deserte, kao i masovno proizvedeni hljeb i žitarice za doručak. Takva hrana sadrži visok nivo soli, šećera i masti, a siromašna je proteinima i ključnim vitaminima i mineralima. Naučnici upozoravaju da je konzumiranje takve hrane povezano sa povećanim rizikom od gojaznosti, raka, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti i da negativno utiče na crijevnu mikrofloru.
Iskustva zavisnosti
Jedna od autorki studije, profesorka Ešli Girhard sa Univerziteta u Mičigenu, klinički psiholog specijalizovan za zavisnosti, ističe da su njeni pacijenti sami naglašavaliova poređenja.
- Govorili bi mi: 'Osjećam se zavisno od ove stvari. Pušila sam, a sada imam istu naviku sa gaziranim pićima i krofnama. Znam da me ubija, želim da prestanem, ali ne mogu' - ispričala je ona.
Prema njenim riječima, diskusija o UPH prati poznati obrazac u oblasti zavisnosti.
- Neko vrijeme krivimo pojedinca i govorimo mu da bude umjeren, a onda na kraju shvatimo sve mehanizme koje industrija koristi da stvori proizvode koji zaista mogu da se 'zakače' ljude - objasnila je ona.
Poziv za strožu regulaciju
Iako je hrana, za razliku od duvana, neophodna za preživljavanje, autori tvrde da ova razlika čini akciju još neophodnijom jer je teško izbjeći današnje moderno okruženje u vezi sa hranom. Girhard smatra da bi trebalo da bude moguće razlikovati štetni UPH od drugih prehrambenih proizvoda na isti način na koji se alkoholna pića razlikuju od drugih pića.
U radu se tvrdi da UPH ispunjava utvrđene kriterijume za to da li supstanca treba da se smatra onom koja izaziva zavisnost. Autori stoga pozivaju na primjenu lekcija naučenih iz regulacije duvana, uključujući parnice i ograničenja marketinga, i prebacivanje odgovornosti sa pojedinca na prehrambenu industriju.
Stručni oprez i globalna perspektiva
Profesor Martin Voren iz Instituta Kvadram, specijalizovanog centra za istraživanje hrane, smatra da autori rizikuju da pretjeruju sa svojim poređenjima, iako priznaje da paralele postoje.
On dovodi u pitanje da li su neperfuzioni duvanski proizvodi „intrinzično zavisni u farmakološkom smislu“ poput nikotina ili uglavnom iskorišćavaju naučene preferencije i pogodnosti. Voren takođe ističe da je važno utvrditi da li štetni efekti proizilaze iz samih proizvoda ili iz činjenice da oni zamjenjuju cjelovite namirnice.
Dr Gitindži Gitahi, izvršni direktor „Amref Health Africa“, upozorava na rastući problem u Africi, gdje slaba regulacija i promjenljive navike potrošača stvaraju situaciju u kojoj svi dobijaju za korporacije.