Forma je prolazna, klasa je vječna. Ovom čuvenom izrekom može se opisati uspjeh džudiste iz Istočnog Sarajeva Nemanje Majdova koji se u samo deset dana okitio sa dvije zlatne medalje.

Prvu je osvojio na Grend slemu u Abu Dabiju, da bi potom u Monpeljeu postao šampion Evrope. Tokom ta dva takmičenja nanizao je deset pobjeda protiv svjetskih, evropskih i olimpijskih šampiona i pokazao da mu nema premca u kategoriji do 90 kilograma. Put ka zlatu na EP počeo je protiv Belgijanca Karola Fubera u prvom kolu, dok je u drugom bio bolji od Nijemca Johana Lenca.

- Generalno, prva dva meča rutinski sam pobijedio. Belgijanca sam dobio lakše nego što sam očekivao, dok je Nijemac bio znatno teži rival i dosta sam se umorio protiv njega. Znam ga iz Bundeslige gdje smo imali mečeve i bacio sam ga odmah na početku meča. Tada sam sa svojim ocem i trenerom Ljubišom razmišljao da li da idem na drugo bacanje ili da čuvam rezultat pa smo odlučili da čuvamo rezultat što me umaralo, ali je bilo sigurnije - izjavio je Majdov za “Glas Srpske”.

Četvrtfinale je donijelo obračun s jednim od najtežih rivala, Kristijanom Totom, s kojim je do tada imao skor 2:2, dok je u polufinalu imao obračun sa starim znancem Mihaelom Žgankom.

- Mađar je legenda našeg sporta kojeg sam dobio nakon iscrpljujuće borbe u zlatnom bodu do kojeg nije trebalo da dođe, ali on je malo miljenik sudija, bacio sam ga na vazari za slavlje. Žgank je moj stari rival kojeg sam dobio u finalu prvenstva svijeta 2017. godine i do sada imao skor s nji­m 2:2. On je malo bolje počeo, mada sam ga dobio superiponom koji je bio jedan od ljepših na turniru - dodao je Majdov.

Olimpijske igre

Njegov novi cilj je novi plasman na Olimpijske igre.

- Po plasmanu bi trebalo da sam siguran učesnik, ali “siječe” se u maju tako da nisam opterećen. Uživam u svakom danu karijere sa svojom porodicom. Mislim da imam normu, ali neću da se opterećujem time. Biće šta bog da - rekao je Majdov.

Finale je bilo priča za sebe. Epska borba s aktuelnim olimpijskim šampionom, aktuelnim svjetskim vicešampionom, osvajačem mastersa u Budimpešti i Grend slema u Tbilisiju ove godine, kao i evropskim prvakom iz 2021, trajala je osam minuta i 13 sekundi.

- Bekauri je jedan od najatraktivnijih džudista na svijetu, a meč je bio izuzetno težak, ali lijep za gledanje. Uspio sam ga mentalno prelomiti. Bio sam mnogo čvrst u glavi i kada sam vidio da pada dobio sam ga na superipon, čime sam stigao do evropske titule koja mi je nedostajala. Prva pomisao pred finale bila je da ne želim tri puta biti drugi (2018, 2020) jer to generalno nije pomak u karijeri, iako ta srebrna medalja mnogo znači. Bog mi je dao snage da budem prvak Evrope i svijeta - naglasio je Majdov.

Pravim savjetima njegov otac i trener dobro ga je vodio kroz finale.

- Imali smo jednu taktiku za Bekaurija kojeg se svi boje, jer je veoma atraktivan i “baca ljude na tribine”. Taktika nam je bila da ga iznenadimo na početku i da idem na njega bez straha pa sam krenuo žestoko. Nisam dozvolio da padnem u prva dva-tri minuta jer on to ne može da izdrži. Otac mi je govorio da ga imam i da idem u kontakt, da se ne bojim, da pokažem zube i da ne stojim. Čuo sam sve te savjete, ostao smiren i pored toga što je u dvorani bilo oko 10.000 gledalaca, jer džudo ima veliku popularnost u Francuskoj. To što sam čuo njegove savjete bilo je od velikog značaja, jer nekad se desi pa ih ne čujem te izgubim fokus u meču kojeg on nekad bolje vidi s tribina. Kada smo poslije meča pričali rekao mi je da je sve vrijeme molio boga da ne pogriješi u onome to govori i želi da ga čujem - rekao je Majdov.

Jedini je Srbin koji je objedinio svjetsku i evropsku medalju, a to dobija na značaju jer je ostvareno u periodu od šest godina što pokazuje da nije zasijao samo jednom i brzo se ugasio.

- Imao sam sedam dana iz snova. Osvojio sam zlata na Grend slemu i EP što nikada nisam vezao u životu. Ranije sam samo vezao zlato i srebro na Grand priju. Pokazao sam klasu koja je vječna, dok je forma prolazna. Tokom godina pojavilo se mnogo mladih momaka željnih uspjeha, ali smo na postolju bili mi malo iskusniji. Mlađi nas nekada pobijede na nekim turnirima mada kad je zvanično takmičenje onda se vrate “stare glave” - rekao je Majdov. 

Zajedno s njim na postolju bili su osvajači bronzi Tot i Žgank.

- Pobijedio sam sve rivale koji su bili sa mnom na postolju, dok sam bio i u jačoj liniji žrijeba. Šest godina nakon svjetske titule osvojio sam i evropsku i draže mi je što sam to učinio u tom razmaku. Šampion sam Evrope od kadetske konkurencije i prvo zlato sam osvojio 2011. godine, potom dva juniorka i sada nakon 12 godina seniorsko što me posebno raduje, dok imam još četiri-pet godina da se mogu boriti - naveo je Majdov.

Medalje imaju posebnu težinu, jer se on u velikom stilu vratio na pobjedničku scenu.

- Imao sam težak poraz prošle godine kada sam bio diskvalifikovan i suspendovan tri mjeseca zbog prigovora sudiji. Sada sam se vratio, pokazao ko sam i osvojio zlato. To je neki inat - istakao je Majdov.

Između dva takmičenja odmorio je samo sedam dana tako da medalje dodatno dobijaju na značaju.

- Sedam dana odmora, deset mečeva, deset pobjeda i meni djeluju pomalo nestvarno. Ovih deset dana sam svjetski broj jedan. Došao sam oporavljen, zdrav i spreman te pokazao koliko mogu - naveo je Majdov.

Godinu koja je na izmaku nije započeo na najbolji način, jer je tražio formu nakon dugog oporavka od povrede. Ipak, završio ju je na impresivan način, dok će planove za naredni period tek praviti.

- Imam borbe u ligi za Crvenu zvezdu tokom decembra pa ću odmoriti nekoliko dana i onda slijedi pauza od takmičenja, ali treninzi će biti svakodnevni da sačuvam formu. Šta će biti iduće godine još ne znam, jer ćemo tek oko Nove godine da pravimo planove - zaključio je Majdov.

Podrška porodice

Njegov otac Ljubiša ga trenira od samog početka karijere.

- Sve smo povrede prevazišli. Moj otac Ljubiša je najveći trener u istoriji, iako mnogi ne daju pažnju toj ulozi. On ima prednost što me idealno zna te me smiri kada sam nervozan. Moji rezultati su i njegovi, ali veliku zaslugu ima i moja majka Biljana koja je nekako malo u sjeni i sve to teško preživljava kao i brat Stefan. Pored mene tu su moja supruga Anja i sin Lazar, koji su moje novo gorivo, novi talas koji me nosi i nova motivacija. Taman kad smo se malo potrošili tokom svih ovih godina oni su ušli u moj život i dali mi novu snagu, jer želim da sve to ponovim pred njima. Drago mi je da sam uzeo titulu kada se on rodio i da jednog dana sam sazna koliko mu je otac bio uspješan sportista, a da mu ne moram pričati o tome. Nadam se da ću se baviti ovim sportom kada on malo poraste pa da me može gledati. Mojoj Anji nije lako da bude supruga šampiona, jer to nosi mnogo pritiska te nosi dozu odgovornosti - naglasio je Majdov.

Piše: Milan Zubović