Oko podneva, na granični kamen C 4/6, oko 400 metara od karaule, koji je sa 12 vojnika branio vodnik Ivan Vasojević, rodom iz Sjenice, preko proplanka je krenulo u napad oko 300 boraca specijalne jedinice OVK, svi u crnim uniformama.

"Naredio sam mu zatim da se u slučaju ozbiljnijeg prodora neprijatelja povuče na rezervni položaj, da ne otvara vatru bez velike potrebe i da strpljivo čeka pojačanje koje je već upućeno. Izvijestio je da je razumio naređenje. Uslijedilo je zatišje.

Vasojević je izvijestio o brojnosti protivnika i zahtijevao artiljerijsku podršku u slučaju da krenu dublje na našu teritoriju.

Naređeno mu je da ne preduzima ništa osim naređenih mjera. Izvijestio je da je razumio. Desetak minuta kasnije, odjednom se u radio-vezi čuo njegov glas. Pripremao je vojnike kojima je komandovao. Izdavao im je posljednje instrukcije za pravi juriš!

U prvom trenutku pomislio sam da se šali i da pokušava da zavara neprijateljske snage i posebno stručnjake koji su slušali našu radio-vezu.

Međutim, ubrzo smo shvatili da je slučajno zaglavio mikrotelefonsku kombinaciju u oprtaču čime je nesvjesno omogućio da svi koji su imali radio-uređaje, a to je stotine učesnika, a uz njih i oko njih još pet-deset boraca, slušaju uživo protivnapad 12 vojnika na najmanje 300 arnautskih i ostalih specijalaca.

Čulo se „Uraaa“ kao u najluđim filmovima i krenula je neviđena bitka! Bitka koja je nekoliko minuta išla uživo i u kojoj je njih 13 jurišalo na njih 300. I bukvalno, prsa u prsa, oči u oči! Nakon 15-tak minuta je uslijedilo zatišje. Zatim potpuna tišina. Niko ne poziva nikog. Dugo traje. Ako ga pozovem, da li će se javiti?…

Procjena je bila da su izginuli svi do jednog.

I, javlja se Vasojević, raportira, po sećanju iznosim: "…svi smo živi, imam jednog ranjenog, neprijatelj neutralisan, oni koji su preživeli povukli se duboko preko granice…nisam izvršio naređenje o povlačenju, ali jesam ih neutralisao u protivnapadu…“

Slijedi oduševljelje svih boraca na frontu širine preko 50 kilometara! Paljba iz svih oruđa i oružja! Adrenalin svima da istraju, da se bore hrabro, da ostanu na položajima. A onaj proplanak na kome se odigrala bitka, nije bio više zelen, crnio se…od uniformi OVK.

Dva dana nakon toga, vodnik Ivan Vasojević je poginuo u rejonu Maja Glava, spašavajući ranjenog vojnika. Vojnik je preživio."