Ne tako davno, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, jedna divna dječija emisija uspijevala je da preokupira dječiju pažnju, pa su često igru napolju mijenjali za sjedenje pred televizorom. Mališani, školarci, predškolci, pa i oni stariji sa nestrpljenjem bi iščekivali srijedu i svoju omiljenu “seriju”. Iako nije bilo tako davno da bi se izbrisalo iz sjećanja, ipak zaboravljamo.
Danas djeca, zahvaljujući internetu, mogu da pogledaju šta god žele i u koje god vrijeme to žele, tako da televizijske emisije za njih nemaju tu posebnu draž. Ne čekaju ih odbrojavajući minute ispred TV-uređaja, ostavljajući najdraže igre i igračke. Bilo je to neko lijepo vrijeme.
Prva epizoda kultne televizijske serije za djecu, “Kocka, kocka, kockica”, emitovana je prvi put prije 47 godina - tačnije 27. novembra 1974. godine na Televiziji Beograd.
“Kockica” je imala više od 250 epizoda, a voditelj Branislav Branko Milićević, poznatiji kao Branko Kockica, djeci je širom Jugoslavije prenosio sadržaj edukativnog i zabavnog karaktera.
Nastala je tako što je redakcija obrazovnog programa Televizije Beograd 1972. godine započela istraživanja po vrtićima, razgovarajući sa vaspitačima i djecom, da bi došli do prave formule za dječiju seriju.
Koncept prve epizode emitovane 27. novembra 1974. godine pripreman je godinu dana.
Prvi urednik bio je Ljubiša Bogićević, a scenarista Ljubiša Đokić. Nakon desete epizode, urednica je bila Biserka Pejović.
Cilj emisije je bio da kroz igru odgovori na što više dječijih pitanja. Branko Kockica je djelovao kao vaspitač djeci koja bi učestvovala u snimanju emisije. Emisija je karakteristična po svom žargonu i uzrečicama poput "drugari”, a kolektivni uzvik im je bio "tatatatira”.
Emitovana je od 1974. do 1993. i ponovo 2005. godine s Brankom Milićevićem u glavnoj ulozi, a ukupno je snimljeno više od 250 epizoda.
Naslovna numera je bila:
“U svetu postoji jedno carstvo
u njemu caruje drugarstvo.
U njemu je sve lepo
u njemu je sve nežno
u njemu se svet raduje.
Tamo su kuće od čokolade
prozori su od marmelade
tamo svako radi ono šta hoće
tamo raste svako voće”.
