Djed Mraz je srećan samo ako su djeca srećna i upravo u tome što se iskreno raduju jedni drugima krije se tajna ljubavi između duge bijele brade i čistih i veselih dječijih duša, koje iskreno vjeruju da će dobiti poklon zaslužen dobrim ponašanjem. Te snove i vjeru u novogodišnju bajku djeci ne treba rušiti, poručuje najpoznatiji fočanski bjelobradi djed Ranko Savić.

Ovim neobičnim zanimanjem počeo je da se bavi 1996. godine, sasvim slučajno, kada su ga iz sindikata “Maglića” zamolili da zamijeni Djeda Mraza koji se iz nekog razloga nije pojavio.

Na brzinu se snašao, obukao crvenu „toperku“, na glavu stavio običnu papirnu kapu i sa malo bijele vate uspio da dočara djeci omiljenog darodavca. Od tada već gotovo tri decenije "ne skrećući sa staze" neizostavni je dio odrastanja generacija fočanskih mališana.

- Zdravo, djeco, najdraži moji, evo me jer Djed Mraz stvarno postoji. Dolazim sa sjevera gdje zima vlada i gdje snijeg danima pada i pada, gdje su krovovi od snijega bijeli, gdje je bijel krajolik cijeli... - počinje priču Djeda Mraz Ranko, koji je u Foči poznat i kao dječiji pjesnik.

                                                               Foto: Radio Foča

Djeca se i danas, kaže on, kao i prije 27 godina, na isti način raduju Djeda Mrazu i istom snagom vjeruju u njega.

- Djeca su djeca- male iskrene, čiste duše i one isto vjeruju, samo što je danas, nažalost, puno manje djece u odnosu na 1996. godinu. U nekim radnim organizacijama se gotovo i ugasilo dijeljenje paketića - sa žaljenjem Djeda Mraz konstatuje najveći problem današnjice.

Djeca se na isti način raduju i na isti način vjeruju, samo što se mijenjaju novogodišnje želje- u skladu sa vremenom.

 „Poslije rata je kinder jaje bila glavna želja, a danas bogami i djeca idu u skladu sa ovim vremenom, pa požele telefone, ajfone i tako dalje. Naravno, ne ispunjavam im baš sve te želje, ali mislim da im roditelji ispunjavaju i da je to više od roditelja došlo. Zato, molim roditelje, neka djeca žive u svojoj bajci, naći će oni svoj put, šta najviše vole i žele“, poručuje fočanski Djeda Mraz.

Širom svijeta čuveni čikica kod nas se zove Djeda Mraz, što je naziv koji je stigao iz Rusije, a potiče još, kako navode istraživači davne prošlosti, iz staroruske, odnosno slovenske mitologije. Zanimljivo je da je u prethrišćanskom periodu, Deduška Moroz bio zločest, donosio je ledenu zimu i krao nevaljalu djecu, a onda je, kako se vjeruje, u hrišćanstvu poprimio osobine Svetog Nikole.

Naziv Djeda Mraz stigao je za vrijeme socijalističke Jugoslavije, ali za razliku od ruskog Djeda Mraza u plavom ogrtaču, jugoslovenski je, u skladu sa tadašnjim političkim kursom i otklonom od Sovjetskog saveza, obukao crveno odijelo zapadnog Santa Klausa, koji je, takođe, spoj prethrišćanskog vjerovanja zapadnih naroda sa kultom Svetog Nikole. Kako god tumačili njegovu prošlost, suština je za sve varijante zajednička- ovaj rumeni dekica posjeduje čarobni šarm kojim dječije praznično ushićenje dovodi do vrhunca činom uručenja poklona.

- Ja djeci na prodajem laži, ja njima ustvari podgrijavam nadu da žive u nekom svijetu koji je bolji od ovoga u kojem mi stvarno živimo, da žive u toj bajci  makar dok ne postanu svjesni ove surove stvarnosti. Nemojte djeci rušiti snove, jer oni kratko traju, čim pođu u školu, čim ih stave u neke kalupe, onda se gube i snovi, počinju obaveze. Zato, dok su mali, da živimo tu bajku da ćemo dobiti poklončić zato što smo dobri - priča Savić.

                                                                Foto: Radio Foča

Sa djecom je najljepše, ali biti dječiji animator a pogotovo Djeda Mraz, ističe Savić, je veoma teško. Djeca su pravi parameter da li to radiš kako treba ili ne.

- Ako više djece plače, onda nešto nije u redu, onda nešto nisi dobro uradio. Shvatio sam na vrijeme da djeca traže iskrenost. Zapitajte se zašto unuci vole dede i bake i obrnuto. Zato što priđu čista srca, i djeca i dede, i zbog toga tolika ljubav između deda i unuka i baka. Tako i u ovome, ako nema ljubavi i iskrenosti, nema ni ovog, pod navodnicima, posla Djeda Mraza - pojašnjava Savić.

Na prvom mjestu su, dodaje on, neizmjerna ljubav i strpljenje u radu sa djecom. Prilaz djeci je najvažniji, sve ostalo dolazi sa iskustvom, a veoma važan je i kvalitet kostima- da bude dobar, čist, uredan i lijep. Sve to igra važnu ulogu da bi čin dodjele paketića bio kako treba.

- Ako je dijete malo, potrebno je da mu se prilagodiš, ako je uplašeno i na ivici suza, da ga malo oslobodiš da se može približiti Djeda Mrazu. Ali osnovna stvar je ljubav i iskrenost, djeca odmah osjete ako je neko došao da to odradi onako radi reda”.

Zahvaljujući prijateljima širom svijeta, u mogućnosti je da nabavi kvalitetno odijelo iz inostranstva. Tako su mu zadnji kostim poslali iz Pariza, a brada, koju mijenja svake druge godine, je iz Njemačke.

- Mora se raditi na kostimu, mora se raditi na pripremi tog nastupa, jer je svaka podjela paketića mali scenski nastup. Pošto malo pišem pjesme, svaki put se obratim stihovima djeci, poželim srećnu Novu godinu u stihu. Imam nekoliko verzija tih stihova i koristim ih u zavisnosti od mjesta i ustanove gdje dođem.

                                                             Foto: Radio Foča

Kao i svakom Djeda Mrazu, i fočanskom u pripremanju paketića pomažu drugari- vjeverica, medo, zeka, lija i jelen.

„Al’ najviše su mi pomogle zvjezdice sjajne - one su vaše šapnule tajne, a ja sam onda te nade i snove u paketiće spakov’o ove...“

U šali dodaje da sada, kada je u penziji, ozbiljno razmišlja da se oproba u „kostimu bez kostima“, odnosno da pusti kosu i bradu, s obzirom da je posijedio.

- Ovo je stvarno ozbiljan posao, odnosno nije ni hobi, ni posao, ne znam kako bih ga nazvao. Ja sam godinama bio i u KUD-u, volim scenu, javno nastupam od svoje desete godine, a čak sam bio i glumac amater – rekao je Savić.

Osim u Foči, stiže da obraduje djecu po cijeloj regiji sa obje strane međuentitetske granice, pa je rado viđen gost i u Ustikolini i Goraždu u Federaciji BiH.

Neuporedivo je veći doživljaj za djecu, priča Savić, kada prime poklon od Djeda Mraza, od toga kada im poklon donesu roditelji, tako da ga nerijetko zovu i u kućne posjete.

Ilustrujući čarobni odnos najvjernijih novogodišnjih drugara, prisjetio se susreta sa dječicom iz Francuske, dok su boravila kod bake u Foči.

- Ne znam ja francuski, ne znaju oni srpski, tu je baka, tu je mama, ali vjerujte da smo se tako izigrali kao da smo zajedno rasli, družili se. To mi je ostalo u sjećanju i uvijek ističem to kao primjer, da se osjeti ta toplina, taj pristup. Nijednu jedinu riječ  nisam progovorio francuski, jer ga ne znam, a ni oni srpski- slikali smo se, dozivali se, igrali se, fantatzija -prisjetio se jedne od veselih posjeta.

                                                         Foto: Radio Foča

U prazničnim danima, ovaj daroviti fočanski pjesnik odijelo Djeda Mraza ponekad zamijeni kostimom Svetog Nikole, a preko godine druženje sa dječicom nastavlja kao pajac, medo i Kockalone.

Poznat je i kao kapetan „Drinske regate“, a pročuo se i po „muzeju ratkapni“ na svom imanju uz put Foča-Šćepan Polje, čime je skrenuo pažnju nadležnih na potrebu rekonstrukcije tog putnog pravca.

Za kraj razgovora, u svom prepoznatljivom stilu, fočanski Djeda Mraz je djeci poručio:

- Na kraju, želim vam ovo reći - ja se radujem vašoj sreći i želim da vam svi vaši dani budu veseli i nasmijani. Da dorastete do svojih snova - srećna vam, djeco, godina nova!

Piše:  Igor Janković