Jedan od najznačajnijih i najoriginalnijih srpskih pisaca nakon Prvog svjetskog rata Rastko Petrović rođen je 16. maja 1898. godine.

U ratu je sa srpskom vojskom prošao Albansku golgotu, poslije čega je poslat u Francusku i u Parizu je diplomirao prava.

Od 1923. godine radio je u diplomatskoj službi u Rimu, a zatim u Vašingtonu, gdje je i umro 1949.

Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u otadžbinu 1986. godine.

Pripadao je prvoj generaciji srpskih modernista i bio sinonim za temperamentnu i nekonvencionalnu literaturu.

Njegova knjiga pjesama "Otkrovenje" najznačajnije je djelo srpske poezije između dva svjetska rata.

Pisao je i putopise sa putovanja u Africi i Americi, a Prvom svjetskom ratu posvetio je roman "Dan šesti".

Ostala djela su mu: roman "Burleska gospodina Peruna, boga groma", lirska proza "Ljudi govore", putopis "Afrika" i drama "Sibinjanke".