Šesnaest godina je prošlo od velikog albanskog nasilja na Kosovu i Metohiji 2004. godine, kada se na meti našao srpski narod, njihova imovina, kulturni spomenici i svetinje Srpske pravoslavne crkve.

U nasilju poznatom i kao „Kristalna noć na Kosovu“, ubijeno je 19 osoba, a protjerano 4012 Srba, etnički očišćeno šest gradova i devet sela, porušeno, zapaljeno ili teško oštećeno 935 srpskih kuća i 10 društvenih objekata (škole, domovi zdravlja, pošte).

Posebna meta ekstremista bili su duhovno nasljeđe i baština srpskog naroda, pri čemu je srušeno, zapaljeno ili teško oštećeno 35 vjerskih objekata, među kojima 18 spomenika kulture. Manastir Devič kod Srbice i konaci manastira Svetih Arhangela kod Prizrena srušeni su do temelja, a izgorele su i crkva Bogorodice Ljeviške iz 14. i crkva Svetog Đorđa iz 16. vijeka. Uništena je Prizrenska bogoslovija, episkopsko sjedište u Prizrenu, oskrnavljena srpska groblja, a nestalo je ili oštećeno više od 10 000 vrijednih freski, ikona, putira, odeždi i drugih crkvenih relikvija, kao i knjige krštenih, vjenčanih i umrlih koje svjedoče o vjekovnom postojanju Srba na Kosovu i Metohiji.

Povod za pogrom bio je lažni izvještaj albanskih medija u kojem su Srbi optuženi da su psima natjerali preko rijeke Ibar šest albanskih dječaka iz sela Čabar kod Zubinog potoka, od kojih su se trojica udavila. Kasnija istraga UNMIK-a utvrdila je da su albanske optužbe lažne i da je sve bilo unaprijed planirano, navodeći da su „preživjeli albanski dječaci poslije tragedije bili pod jakim pritiskom albanskih novinara i političara da optuže Srbe iz susjednog sela“.

Više od 20 000 pripadnika međunarodnih snaga nije bilo spremno, ili nije htjelo, da osujeti i spriječi etnički motivisano nasilje nad Srbima. Bio je to drugi veliki pogrom koji su Albanci počinili u miru otkako je nad pokrajinom uspostavljen protektorat UN-a. Ni dan danas niko od glavnih aktera iz političkih struktura i redova bivše OVK nije za ovo odgovarao.