Saznanje da postoje ljudi koji daju nadu da ipak ne živimo u vremenu gorkih plodova, to je najvažnije.

- Poseta svetinjama je jako značajna, a najveći utisak, upoznao sam ljude koji su drugačiji od prosečnog čoveka koji me okružuje u Beogradu. Put kojim treba da idu Hrišćani je pre svega put saosećanja, empatije. To se itekako pokazalo na ovom putovanju - za Sutnjik kaže mladi pravnik Milan Milosavljević iz Jagodine, učesnik prve "Letnje duhovne škole" Srpske pravoslavne crkve u Hercegovini.

Ova škola održava se posljednjih sedam godina na Kosovu i Metohiji, a ovog ljeta studenti svih fakulteta iz našeg regiona imali su priliku da posjete duhovne centre Hercegovine.

Sa blagoslovom mitropolita zahumsko–hercegovačkog Dimitrija obišli su zemlju Svetog Save i Svetog Vasilija Ostroškog.

- Dva puta sam ove godine bio na Kosovu i Metohiji, a prvi put sam bio u Hercegovini. Imao sam utisak kao da sam na Kosovu, samo na drugom mestu. Svaka srpska zemlja na neki način živi svoje Kosovo, svoje Kosovo polje, svoje mučenike i sveta mesta. Takva je i Hercegovina - utiske prenosi Milanko Tatović, student istorije iz Čačka.

Lekcije o ljubavi

Iz tog grada je i Lazar Milikić. I on je prvi put posjetio Hercegovinu:

- Zapravo, konačno sam dočekao da dođem. Iako studiram Mašinski fakultet zainteresovan sam za istoriju, donekle i za religiju, našu pravoslavnu veru. Znao sam samo iz knjiga i priča svojih drugara sa Filozofskog fakulteta o tim pojmovima. Sad sam mogao uživo da osetim taj duh, gostoljubivost naroda. Sve to što se u knjigama moglo pročitati, moglo se osetiti u realnosti.

Prva stranica radne sveske ove škole koja je do kraja putovanja popunjena lekcijama o ljubavi, napisana je u gradu u kome sa posebnom radošću dočekuju studente, u Andrićgradu. Na čuvenoj ćupriji na Drini, upozorenje jednog od vjeroučitelja, "kada pređete ovaj most, prelazite u drugi svet". Mnogi su upravo tako doživjeli putovanje po raspetoj i vaskrsloj zemlji Hercegovini.

Zemlja Svetog Save i Svetog Vasilija

Po Hercegovini se ide stopama Svetog Save i Svetog Vasilija Ostroškog, a tokom nedjelje boravka u njoj studenti su na svakom koraku, od gotovo svakog sveštenika, monaha, svakog čovjeka ovog kraja, čuli još jedno ime, vladike Atanasija Jevtića.

Svaki dan obogaćen je duhovnim razgovorima sa njegovim savremenicima, saborcima u povratku vjere i ljubavi na ove prostore nakon nesreće koju je donio rat.

Foto: Sputnik/Dejan Simić

U Mrkonjićima, na 30 kilometara od Trebinja, rođen je Stojan Jovanović - Vasilije Ostroški i Tvrdoški. Na ruševinama njegove kuće izgrađen je hram posvećen njegovoj majci, Svetoj Ani, Anastasiji. Prošle godine otvoren je njen grob i pronađene Svete mošti. Sada se čuvaju u ovom novom manastiru, novom mjestu hodočašća.

Čuda su u Hercegovini studenti doživjeli na svakom koraku, ljepota predjela i ljubav u očima gotovo svakoga koga su sreli, a ulazak u svaki manastir, blagostanje. Tako je bilo i u Zavali, u Popovom polju, mjestu na kome je počelo duhovno uzdizanje Svetog Vasilija.

Hristos na prvom mestu

Ljetnja škola imala je svog sveštenika, oca Marka Kojića, koji je sa studentima pošao iz Beograda i tri vjeroučitelja.

Iza jednog od njih, Nemanje Protića, hiljade su časova rada sa djecom i mladima, ali i ljetnje škole na Kosovu i Metohiji.

Na pitanje ima li razlike između Prizrenske škole i ove u Hercegovini, odgovara:

- Nema razlike, zato što studenti koji se odlučuju da učestvuju u ovoj školi zapravo oblikuju kako će ona izgledati, kao i ličnosti sa kojima se susrećemo, da li na Kosovu i Metohiji, u Hercegovini ili sutra kada budemo organizovali Školu u Beogradu. Svuda je zemlja Božija, a Hristos na prvom mestu. Poenta duhovne škole je naše opredeljenje za Carstvo Božije, naš pokušaj da u njemu učestvujemo, to je Liturgija u kojoj učestvujemo svaki dan.

Foto: Sputnik/Senka Miloš

Dragan Budimlija ima 18 godina vjeroučiteljskog staža. On kaže da je svaka generacija, kao i svaka duhovna škola, drugačija. Kada mislite da ste sve vidjeli i upoznali, naučili nešto iskustveno, da znate kako treba, život vas, dodaje, demantuje.

- Najvažnija je otvorenost, lični susret koji se dešava između polaznika, a na prvom mestu susret sa tim divnim svetinja. Liturgije su svakodnevne, da li na Bilećkom jezeru u crkvi Svetog Ilije, u Dubrovniku gde je crkva posvećena Blagovestima ili u Sabornoj crkvi u Trebinju. Jedno je ljudsko iskustvo, ali je najvažniji "živi susret". To je za učenike novo. I najvažnije – navodi Budimlija.

Novo vaskrsenje u gradu na Neretvi

Dalje je učenike put odveo do Žitomislića, manastira koji je u posljednjem ratu potpuno uništen. I on je vaskrsao. Zadužbina čuvene vlastelinske porodice Miloradovića pretvorila se u katedru za jevanđelsku temu, zapovijest ljubavi.

Oni koji su minirali Žitomislić, srušili su u poslednjem ratu i Sabornu crkvu u Mostaru. U gradu na Neretvi pred studentima novo vaskrsenje, kratka molitva u obnovljenom hramu, ali i šetnja ulicama kojima je nekada prolazio Aleksa Šantić.

U parku podno njegove biste Ilija Dumić recituje njegovu poeziju, ali sve ostavljaju bez daha i redovi koje je sam napisao ovaj student, poeta sa Geološkog fakulteta koji je u Školu došao iz Sjenice.

Foto: Sputnik/Senka Miloš

 U Mostaru još jedno iznenađenje, na prijemu u veličanstvenoj zgradi vladičanskog dvora iz 1910. godine , koja je i konzulat Republike Srbije. Vladika Dimitrije pojavio se u društvu arhiepiskopa Georgija iz Pravoslavne crkve čeških zemalja i Slovačke. Još lekcija o vjeri pravoslavnoj, od nekoga ko je topao i blizak, kao da je i on iz Hercegovine.

Jaka vjera sa druge strane Drine

Utiske o narodu Hercegovine, ali i o školi koja je, kako kaže, veoma dušekorisna i bogougodna, podijelila je sa Sputnjikom Nikolina Maričić, studentkinja Grafičkog dizajna iz Gornjeg Milanovca:

- Slušala sam o tome da smo jedan narod, samo smo mi sa druge strane Drine, to je najupečatljivije i u suštini tačno, sad sam imala priliku da dođem, da se u to uverim. Potpuno sam se zaljubila u Hercegovinu, oduševljena sam devojkama koje su nam se pridružile iz Republike Srpske, Banjaluke, Nevesinja, posebno njihovom verom. Ponosna sam na narod koji dolazi u crkvu, koji je u uveri. Ovde je zaista jača vera, oni treba da nam budu primer – navela je Maričićeva.

Foto: Sputnik/Dejan Simić

 Dugo će polaznici, vjeroučitelji i domaćini sabirati utiske iz prve "Letnje duhovne škole" u Hercegovini. Iz zemlje koja stalno vaskrsava, u kojoj se uvijek iz pepela gradi novi život pun nade, vjere i ljubavi. Oni koji su je organizovali već znaju kako će izgledati sljedeća, šta još treba dodati, vidjeti.

Kakav god bio plan, suština je ista, kao i suština postojanja u ovom, prolaznom i životu u vječnosti. Glavna tema škole biće ljubav, kaže đakon Darko Nikolić, vjeroučitelj:

- Bez nje ništa nema ukus, miris, sve je bljutavo, besmisleno, sve je isprazno, sve je kao magla u kojoj se čovek nikako ne snalazi. Ta ljubav je i orijentir i cilj i sredstvo. Ona je i početak i kraj. Ona je zapravo živi Bog, jer našem Bogu je ime ljubav. U ovoj školi mi smo se trudili da budemo u zagrljaju božijem, da tu ljubav osetimo, da je živimo, delimo jedni sa drugima.