Na današnji dan, 3. septembra 1881. godine, preminuo je Ivan Sergejevič Turgenjev /1818–1883/, jedan od najistaknutijih predstavnika ruskog realizma i pisac čuvenog romana „Očevi i djeca“, koji se ubraja među najznačajnija književna ostvarenja 19. vijeka.

Turgenjev je bio prvi veliki ruski pisac čija su djela stekla široku popularnost van granica Rusije. Na Zapadu je njegova književnost bila dočekana sa velikim interesovanjem i poštovanjem, a tokom života uživao je posebno visok ugled u francuskim književnim krugovima, čak veći nego u tadašnjoj ruskoj književnoj sredini.

Zanimao ga je tip suvišnog čovjeka, plemića-intelektualca, kao i tip nihiliste - građanskog intelektualca sukobljenog sa konzervativizmom plemićke kulture

Predskazivao je revolucionarnu epohu u Rusiji.

Najpoznatija djela su mu: romani "Očevi i djeca", "Plemićko gnijezdo", "Rudin", "Dim", "Novina" i "Uoči novih dana", pripovijetke "Proljećne vode", "Asja" i "Lovčevi zapisi", te drama "Mjesec dana na selu".

Njegovo djelo "Očevi i djeca" smatra se jednim od najvažnijih romana u 19. vijeku. U njemu je prvi put definisao pojam nihilizam, kojem je suprotstavio "pozitivnog heroja".

Turgenjev se u književnosti afirmisao kao romanopisac iako je pisao i drame, brojne zbirke pripovjedaka i pjesme.

On je odbacivao politički radikalizam i bio je razočaran represivnom unutrašnjom politikom cara Nikolaja Prvog.

Aktivno je iskazivao protivljenje kmetstvu, što je pokazao kada je naslijedio roditeljsko imanje 1850. godine. Tada je oslobodio sve kmetove.

Državna vlast nije sa simpatijama gledala na njegove stavove. Uhapšen je 1852. godine i proveo je dvije godine zatočen na porodičnom imanju. Razlog je bio članak posvećen preminulom Nikolaju Vasiljeviču Gogolju, kojim je zaobišao zvanične cenzore.

Konačno je emigrirao 1861. godine u Pariz, gdje je živio do smrti.