Želja za djetetom je jedna od onih duboko usađenih ljudskih težnji. Često nadrasta svaku životnu fazu, profesionalni uspjeh ili društvene okvire. Premda ne dolazi uvijek onda kada očekujemo, niti se uvijek dešava prirodnim tokom, ipak želja da postanemo roditelji je duboka i uporna.
Jednom kada poželimo dijete, kao da se nađemo na raskršću iščekivanja, nade, ali i zdravstvenog planiranja. Počinjemo razgovor o začeću i trudnoći i razmišljamo kako da što lakše i ljepše prođemo taj put. Šta sve treba da znamo i kako da se pripremimo za ovu fazu života. Pročitajte.
Želimo bebu – Početak koji nije uvijek jednostavan
Često se pretpostavlja da je začeće nešto što se dešava spontano, čim se dvoje ljudi odluče na taj korak. Ipak, stvarnost mnogih parova otkriva sasvim drugu dinamiku, u kojoj, nažalost, iščekivanje postaje iscrpljujuće, a ciklusi nade i razočaranja izmijenjaju se bez reda. Razlozi su različiti, od hormonalnog disbalansa, stresa, stila života, do dijagnoza poput sindroma policističnih jajnika ili endometrioze. Svaki od ovih faktora zahtijeva ne samo medicinski nadzor, već i brigu o cjelokupnom zdravlju.
Foto: Pixabay
Sve više žena i muškaraca okreće se holističkom pristupu kao dopuni komplementarnoj medicini. Tijelo i um ne funkcionišu odvojeno, stoga je važno uskladiti sve i razmotriti u kakvim okolnostima par živi, u kakvom okruženju, kakva im je porodična zdravstvena istorija i slično. Veoma je važno da od početka uz vas bude ginekolog sa iskustvom, odnosno stručno lice koje će vas nježno i sigurno voditi kroz sve faze pripreme za trudnoću, a kasnije i kroz faze trudnoće.
Tijelo kao hram – priprema za začeće
Prije nego što u tijelu počne da raste novi život, važno je stvoriti uslove u kojima će se on osjećati poželjno i podržano. Usmjerite pažnju na ishranu, kretanje, odmor i hormonalnu ravnotežu. Ne preporučuju se nikako radikalne promjene preko noći, već postepeno usaglašavanje sa sobom.
Ishrana bogata vitaminima, zdravim mastima i biljkama koje podržavaju reproduktivno zdravlje može biti važna podrška. List koprive i laneno sjeme su zlatni saveznici koje je priroda ponudila. Istovremeno, izbjegavanje prerađene hrane, šećera i alkohola nije stvar trenutnog trenda, već brige o hormonskom sistemu koji tiho reaguje na svaku promjenu.
Fizička aktivnost je takođe ključna, ali ne kao obaveza, već kao prostor za cirkulaciju, kiseonik i hormonsku ravnotežu. Joga, pilates, lagano hodanje su oblici kretanja koji vas oživljavaju.
Stres kao nevidljivi saboter začeća
Stres je jedan od najopasnijih faktora koji utiču na plodnost. Kada ste pod stresom, nećete osećati bol, ali na tijelu ostaju tragovi. Hronična izloženost stresu iscrpljuje nadbubrežne žlijezde, remeti hormone, mijenja kvalitet jajne ćelije i spermatozoida, utiče na spavanje i snižava libido.
Stoga je važno naučiti kako ga prepoznati, a zatim i osvijestiti šta nam u svakodnevici donosi mir. Za nekog je to meditacija, za drugog šetnja u tišini, za trećeg razgovor s terapeutom. Ublažavanje stresa i održavanje unutrašnjeg balansa nije luksuz, već neophodnost. Želimo da stvorimo prostor u kojem će začeće biti prirodni ishod ravnoteže.
Partnerstvo i zajedništvo – uskladite želje i otvoreno razgovarajte
U procesu planiranja trudnoće, partneri često prolaze kroz različite emocionalne ritmove. Žena može osjećati krivicu, muškarac frustraciju, a oboje zajedno tišinu i stres koji znaju biti najveći neprijatelji.
Otvorena komunikacija je od suštinskog značaja za održavanje zdravog odnosa i otklanjanje poteškoća do začeća. U slučaju da neko vrijeme bez uspjeha pokušavate, dobro je da oboje uđete u procese ispitivanja. Plodnost nije isključivo „ženska stvar“. Sve češće, muški faktor je taj koji utiče na ishod, a zdravlje spermatozoida je jednako osjetljivo na stres, ishranu i toksine kao i jajne ćelije. Stoga, razgovarajte međusobno, ali i sa medicinskim osobljem i psiholozima.
Mentalno zdravlje kao temelj
U pričama o začeću se najčešće zanemaruje mentalno zdravlje. Nije lako paru koji se nosi sa neuspjelim pokušajima, iščekivanjima, osjećajem nepravde kada drugi „lako“ ostaju trudni, dok oni prolaze razne testove i bolan period.
Podrška je ključna. Ponekad dolazi od prijatelja koji znaju da slušaju, ponekad od terapeuta koji pomaže da se osjeti da vrijednost osobe nije uslovljena sposobnošću da začne. Mentalna higijena uključuje i to da sebi dozvolimo tugu, ljutnju, pa i predah od priče o menstrualnim kalendarima, folikulima, ovulaciji. Nekad briga o sebi baš to predstavlja.
Savremene metode kao nada, a ne opsesija
Mnogi parovi, nakon prirodnih pokušaja, odlučuju se za procedure kao što su vantjelesna oplodnja, inseminacija ili tretmani hormonalne stimulacije. Svaka od ovih metoda nosi svoje fizičke, psihološke i finansijske izazove.
Važno je, međutim, da se na ove metode ne gleda kao na poraz, već kao na mogućnost. Savremena medicina je saveznik i premda ne garantuje uspijeh, ali proširuje prostor nade.
Snaga zajednice i iskustva drugih
Ništa ne osnaži kao osjećaj da nisi sam. Onlajn grupe podrške, forumi, razni sajtovi – sve su to prostori u kojima se dijele priče, strahovi preispituju, a nada umnožava. No, treba biti pažljiv, jer je svako iskustvo različito. Nije svako rješenje primjenjivo na svakoga. Umjesto upoređivanja slušajte sebe i koristite zajednicu kao ogledalo, a ne kao meru.
Očuvanje vjere u sebe
Najteže, ali i najvažnije, jeste ostati uz sebe. Kroz mjesece (ili godine) pokušaja, tijelo može početi da djeluje kao protivnik. Međutim, to je miljama daleko od istine. Trudnoća nije samo stanje tijela, već stanje srca, misli i zajedništva. U tom svjetlu treba vidjeti i začeće, bilo prirodno ili medicinski podržano, jer nije samo medicinski događaj već početak nove priče o vama i životu koji dolazi.
Na kraju, nije poenta u brojanju dana ciklusa, u aplikacijama koje pokazuju „najplodniji dan“, ni u beskrajnim analizama. Poenta je u tome da se živi život koji podržava život. Da se diše punim plućima, da se jede ono što ti prija, da volite prvo sebe, pa onda druge. Riječ je o podsjećanju da je ljepota u procesu, da su svi naši sistemi povezani i da je priprema za novi život ujedno i obnova onog starog koji vrijedi, bez obzira na ishod.
Djeca ionako dolaze onda kada smo već naučili da volimo sebe i bez njih. Baš zato što znaju da su dobrodošla.
Piše: Srbijanka Stanković