Magla u Istočnom Sarajevu. Ona tamno siva magla što miriše na močvaru i dim. Nigdje daška vjetra niti komadića neba. Samo depresija, mračne misli i teški sevdah. A ja bih još neba, kiseonika i novog rokenrola. "Ja imam mali krug velikih ljudi." 

Ako to još postoji. 

Ako nisam prestario.

Ja bih to ponovo da čujem dok nas ovo satanisti ne izbrišu nuklearkama.

Otišli smo u Trebinje. Na dan. Po svoj komad plavog neba, na kafu i da vidimo neke drage ljude. Dugo nismo bili. Usput do Klinja smjenjivali su se sunce i magla. Samo, ove su magle bijela. Kao pamuk. S automobilskog cede plejera pratili su nas Parni valjak "Bogati će pobjeći na Mars", Bajaga s remiksom "Tvoje oči" i Ju grupa " A banki je sedam". 

Dinosaurusi.

Svi smo mi dinosaurusi.      

Mislio sam reći da se polako spremamo za svoj posljednji ples ali modro hercegovačko nebo od Gacka ka jugu obrisalo je depresiju, marčne misli i teški sevdah.

U Trebinju, u majici kratkih rukava, pod platanima s Duletom pijemo espreso  i žalimo se na lošu prodaju knjiga, Gale je otišao u Kotor na svadbu, Toman rijetko dolazi u centar, nemam Gugoljevoj broj telefona, Borko se sprema za Istanbul, Grizli je u Beogradu, Vlado mora na sahranu, a u bašti "Azara" sjedi Miki.  

Ne znam znate li ga. 

On je bio na Šumarskoj.

Pijucka Milijevu domaću rakiju s Vrela Bosne, objašnjava stanje na frontu u Dombasu i analizira njemačku zavjeru u suđenju Dodiku. Čini mi se da mi se obradovao. Naručuje nam "ekselencija" rakijice i raspituje se o cijeni kvadrata stanova u Istočnom Sarajevu, političkoj situaciji na Istočnoj Ilidži i o Riletu, Babalju, Vladanu, Nenu Janjiću, Dragiši, Acu Džinu. Ja mu se žalim na maglu.

- Ee, miriše li u Istočnom Sarajevu magla na Vrelo Bosne? Ko na Ilidži. 

Nismo se vidjeli dugo i otimamo se za riječ. Prvo uspomene iz rata.

  - Da smo okončali akciju "Lukavac 93" to ljeto bi završili rat. Muslimani su bili slomljeni. Trebalo nam je još dva kilometra Igmana. Ali su nas Ameriukanci i Francuzi zajebali. Zaprijetili nam napalm bombama i morali smo stati i povući se, a oni su krenuli u akciju "opremi i obuči"  gdje su muslimansku vojsku opremili najsavremenijim oružjem. Čak su im doturili i municiju iz Užica i snajpere iz Kragujevca. 

- Sad muslimani obilježavaju dane odbrane Igmana. Mene bi bilo sramota.

- Jednom će i to priznati.  Kao što su priznali da su Boška i Admiru ubili pripadnici "Ševa" Nedžad Herenda i Dragan Šošić, a da su isti pucali na mirne demonstrante ispred Skupštine BeHa. Možda su upravo Slobodanka Šakić ili Zorlak Nedim ubili Suadu i Olgu na Vrbanja mostu.

- Da imamo stručne ljude, patriote, ispitali bi Vladimira Popovskog zvanog Makedonac za eksplozije u redu za hljeb u Vase Miskina i na Markalama.

- Odakle nama stručni. Partijaši su ih protjerali. Ostali su samo karijeristi. Njima je ta Slobodanka Šakić, najbolji snajperista "Ševa", promijenila ime u Una Vegar  i zaposlila se u OHR-u kod Visokog predstavnika. Tek kad se udala za Amerikanca i odselila u Ameriku oni su to saznali od advokata Balijagića.     

Odjednom smo obojica zaćutali. Žalosni i ljuti. U osunčanom Trebinju zagušio nas je smrad neprolazne sarajevske magle. Tamne i neprozirne. Ni nalik onoj na Ilidži. Konobar donese novu turu Milijeve domaće rakije.

- Kuća časti.

Ta rečenica nas je vratila u prezent. Opet smo oni od maloprije. Radoznali. Pitam ga za Vukanovića. On mene za Ćosića. Pitam ga za aerodrom u Trebinju. On mene za aerodrom u Istočnoj Ilidži. Prošli su izbori pa sam mu mogao reći svoje mišljenje a da me ne proglase izdajnikom i vojnikom stranke.

- I ako je to teritorija Republike Srpske, a ne zna se je li, i ako je to predratno  vlasništvo aerodroma Sarajevo, a kažu da jeste, i ako posjeduju svu dokumentaciju, a nemam pojma posjeduju li, ne kontam ko im može zabraniti gradnju. Uostalom treba li Republici Srpskoj dio međunarodnog aerodroma  na kojem bi se, ako je to moguće, napravio jedan terminal, gdje bi dolazili barem avioni u kojima su patrijarh, zvaničnici Srbije, Rusije, Mađarske, Slovačke, Španije, Grčke, Rumunije, Majdov, Tijana Bošković, Dejan Stanković, Tijeri Anri, Brega, Kusta ili predsjednik Dodik.

Ćosića nisam pominjao. Šta znaš!? Uzalud me Miki provocirao.

- Šta kažeš na pobjedu Trampa u Americi? - okretao sam priču na drugui stranu.

- Namjerno ga pustili Demokrate i američka duboka država. Blek Rok,  Vangard i Stejt Strit su skontali da gube rat u Ukrajini, jer Rusi nadiru u svim pravcima, i da im treba predah da Ukrajince uvedu u program "opremi i obuči" i za to su smislili Trampa da ponudi Putinu primirje. Iszto ko Karter i Karadžić. "Lukavac 25". U međuvremenu  Rusima prijete raketama  dugog dometa. Ako Vladimir Vladimirovič nasjede na foru, eto mu brzo novog još jačeg rata protiv Ukrajine, Evrope ojačane milionima tamnoputih imigranata  i cijele Natove infrastrukture.

Još je Miki govorio o ratu u Rusiji, satanistima i njemačkoj zavjeri protiv Dodika, ali ja nisam mogao da se koncentrišem da ga pažljivo slušam. Navikao sam se na toplo i čisto i odvikao od gladovanja pa me uhvatila panika i strah - ko će ponovo u rat. Ona magla iz Sarajeva nevidljiva svima u Trebinju, u osunčanoj bašti "Azara" peni je zatvorila oči i zapušila uši. Na putu natrag kući, tek na Rogoju, skontao sam da sa cd plejera svira remiks Divljih jagoda "Najgora je kažu ta ulica u gradu..."

Dinosaurusi.

Svi smo mi dinosaurusi.

Daće dragi Bog i današnji Sveti Arhanđel Mihajlo da neće najava za posljednji ples.

Autor: Željko Pržulj