Ovog aprila svi mi, koji sebe nazivamo vjerujućim ljudima, smo postili (katolici, protestanti, pravoslavci, muslimani) neko pomalo, neko malo više, a samo pravi vjernici poste iskreno iz srca i iz duše sve poste uzdržavajući se od hrane, strasti i loših misli. Zajednički imenitelj svih  postulata ovih religija je da najveći smrtni grijeh (kleveta) izlazi na usta, odricati se od materijalnog, praštati, njegovati ljubav i dobrotu prema bližnjem...

A nikad, od Drugog svjetskog rata do danas, (sem krvavog BiH rata) nije ovoliko mržnje izrečeno i zla urađeno, kao ovog posta u tužnom aprilu ove godine! I to u sred stare, dobre Evrope...U strogom hrišćanskom postu i u ramazanu.

Kada je još 1934. godine Hitler  svoju ideologiju fašizma podigao preko Ministarstva  propagande na državnu nivo, njegova teorija upravljanja psihologijom mase uticala je više od efikasnog rada njegove tadašnje Vlade. Za ministra je imenovao Jozefa Gebelsa koji je bio doktor nauka, novinar i pisac i uz to izuzetan govornik. Ministarstvo propagande je imalo pomoćnike za radio, film, kulturu,... Glavni cilj Ministarstva propagande nacističke Njemačke je bila podići moral „Arijevcima“ i žigosati niže narode, u prvom redu Jevreje, koji su krivi za sve: od izdaje Isusa, komunizma, do „čifutske“ ideologije o trgovini i novcu.

Tadašnja Gebesova fašistička propaganda je upisana u istoriju zla, ali su ovog aprila današnji bogovi rata prevazišli tadašnju upotrebu državnog njemačkog radija, ondašnje crno-bijele filmove, govorničke vještine Hitlera, Gebelsa, Musolinija...Ondašnja medijska tehnika, oružja, progoni, etiketiranje samo pojedinih naroda, konfiskacija imovine, su ništavni u usporedbi sa današnjim svakodnevnim bombardovanjem govorom mržnja, etiketiranja  pojedinih naroda, njihovih izabranih predsjednika i saradnika, „diktatora“, „kasapina“, „genocidaša“, zločinaca“, „mrskih Srba“, „negativaca Rusa“, „ubica“. Ni Hitler nije „žigosao“ sportiste, klasične književnike i muzičare, iako mu je bilo krivo kad je crni američki sportista pobijedio u sred Njemačke. Čak su za vrijeme Olimpijade u Staroj Grčkoj  prestajali ratovi. Sem medijskog i „neljudskog“ obilježavanja, otimačina i “konfiskacija“ imovine, zabrana kretanja (avionom npr.) cijelog naroda, zabrana takmičenja u sportu, poništavanje književnih i muzičkih klasika,  danas je toliko gebelsovski usavršena da pomislimo da će, ustvari, ove godine, 9. maja (po završetku svih postova) na Dan pobjede nad fašizmom, slaviti fašisti nad antifašistima, da će bogovi ratova staroj  Evropi i dijelu drevne Azije, umjesto posta, uzdržavnja i opraštanja, monstruozna  propaganda, mržnja, huškanje na oružje, donijeti samo krv i nesreću.

Bogovi rata elegantno i unosno broje svoje krvave, grešne novce od prodaje oružja do posljednjeg Ukrajinca, Sirijca, Iračana, Libijca...Srbina,  Muslimana, Šiptara...

Govor mržnje poslušno šire ponajviše lojalni novinari, koji u savremenom svijetu svo zlo vlastodržaca prenose toliko savršeno, da je žigosanje postalao njihov osnovni profesionalni zadatak, koji gebelsovski koristi informativnu, filsku, književnu, fotografsku stilsku umjetnost u cilju osvajanja resursa, teritorija, trgovine oružjem, ljudskim pogromima,  duševnim patnjama i ljudskom očaju. Normalno bi bilo da je novinarstvo nezavisno, slobodno i da vijest mora biti tačna, precizna i jasna.

Sasvim je prirodno, kad država napadne drugu državu, kad se (kao u svim ratovima) ubijaju ljudi, strijeljaju i siluju nemoćne osobe, da se to osudi s gnušanjem i ogorčenjem, ali bi trebalo sve učiniti da to prestane i da se rat što prije zaustavi i ugasi, da se potpiše mir i dogovor ispoštuje.

Međutim, u ratu,  ljubavi i politici  sve je dozvoljeno. Ne poštuje se međunarodno pravo, Božji zakoni, Povelja UN; Dejtonski sporazum, Zajednica srpskih opština, ni Briselski dogovor; pa ne važe ni Minski sporazum niti potpisano o Tajvanu i o Hon Kongu...

Kleveta, huškanje na rat, govor mržnje, žigosanje ljudi i naroda su  postali glavno oružje u ostvarivanja ciljeva udruženih velikih sila, za koje ne postoji ni pravda ni međunarodno pravo, ni humanost ni milosrđe, pa čak ni zakon jačeg ne može ništa nasuprot morbidno usavršene Gebelsove propagande. Nevjerovatno je savremeno udruživanje jakih, zlih i poslušnih u ovo loše doba.

Nadati se da će, ipak, kao i uvijek do sada, u svijetu pobijediti dobro nad zlom, pravda nad nepravdom, da će se jednog dana brže i jače ujediniti pozitivne Sile: svi pošteni (vjerujući) ljudi, profesionalni novinari pa i dobronamjerni političari.

Nema nam druge, nego iskreno vjerovati u dobro i poštenje, složno (udruženo) moliti, kucati i prava vrata će nam se sigurno otvoriti!

Piše: Slobo Kovačević

*Stav autora ne odražava stav redakcije portala Katera.