Ljubav prema određenoj boji za mnoge ljude je sporedna stvar. Mnogi će reći da imaju najdražu boju, ali rijetki su oni kod kojih omiljena boja isključuje sve ostale.
Pravi primjer ljubavi prema jednoj boji definitivno je Zorica Rebernik iz Tuzle, čiji je život duže od 40 godina u potpunosti ispunjen crvenom bojom.
Boja kose, odjeće, obuće, posuđa, namještaja u kući, zatim ukrasi, okviri za fotografije, satovi, boja zidova, vanjske fasade, sve je u crvenoj boji u domu penzionisane učiteljice Zorice Rebernik (67), u mjestu Breze, nadomak Tuzle.
Ljubav prema crvenoj boji javila se neposredno prije udaje za Zvonka Rebernika, s kojim je u braku 45 godina, ističe Zorica.
– U tom periodu kod mene se pojavila neka neopisiva želja i ljubav prema crvenoj boji. Kad smo se trebali vjenčati ja sam jednostavno osjetila potrebu da se moram vjenčati u crvenoj haljini – priča Rebernik.
Dodaje kako je tada za crvenu boju vladalo mišljenje da je sramotna, da su je nosile žene ‘lakog’ morala, jednostavno o toj boji govorilo se sve najlošije.
– Međutim, kod mene je ta želja i ljubav prema crvenoj boji bivala sve jača i jača. Otišla sam kod stilistkinje u Tuzlu, koja mi je sašila crvenu haljinu, u kojoj sam se i vjenčala. Nisam imala crvene obuće, niti torbe. Nakon što sam se udala, počela je potraga za crvenom odjećom, obućom, jer ju je tada bilo teško naći – nastavlja sa svojom pričom Rebernik.
Potom je odlučila je s mužem otputovati u Istanbul, gdje je, kako kaže, kupila prvu crvenu torbu. Iz Istanbula se tada, ističe, vratila s pet punih kofera crvene odjeće. Ono što nije uspjela naći u Istanbulu, nastavila je tražiti u Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama u okruženju. U pomoć pristiže i kćerka iz Las Vegasa, koja često pošalje nešto crveno, kroz smijeh dodaje Rebernik.
Na pitanje kako je reagovao suprug na njenu ljubav prema crvenoj boji, Rebernik odgovara kako je on uvijek bio velika podrška.
– On nema sve crveno kao ja, ali me podržava. I on je često u crvenom, majica, košulja. On takođe ima dosta crvene garderobe. On me poštuje i nikada mi nije rekao zašto nosim sve crveno. Istina, nekada ne primjećuje kada kupim nešto novo, jer sam uvijek u crvenom. Kažem mu da sam ofarbala kosu, on kaže da nisam ni trebala, jer je kosa i bila crvena – govori Rebernik, koja je dok je radila u školi, ljubav prema crvenoj boji uspijevala prenijeti i na učenike.
Na pitanje kako bi mogla opisati crvenu boju, odnosno šta ta boja za nju predstavlja, Rebernik odgovara:
– Ja bih rekla da je to boja moći, snage, ljubavi, emocije, uspjeha, kreativnosti. Ali, prije svega, snaga. Meni je 67 godina, ali sam osoba koja mnogo radi. Imam baštu, gdje znam radeći provesti i do 12 sati dnevno. Jednostavno, ne znam šta je umor. Imam voćnjak, uzgajam voće, tu je mnogo posla, ali meni to nije teško. Uzgajam i cvijeće, oko kuće je 200 saksija. Zaista nikad nisam umorna, to jedan konstantan vapaj za radom. Rad me jednostavno ispunjava – priča Rebernik.
Dodaje kako je sa suprugom kupila i zajednički nadgrobni spomenik. S obzirom na to da u BiH nije mogla nabaviti nešto u crvenoj boji, raspitala se i specijalno iz Indije naručila mermerni spomenik s crvenim motivima. Na kraju poručuje kako svako treba poštovati ono što neko voli. Rebernik ističe kako bi voljela upoznati neku osobu koja na sličan način gaji ljubav prema boji, piše Anadolija, prenosi N1.
– Ne mora voljeti crveno, neka voli zeleno, žuto, bijelo, ali neka je dosljednja u toj boji, bar pet godina. Vidite, ja u crvenom boravim, crveno je uvijek na meni, u crvenom spavam, iz crvenog jedem i pijem, sve mi je crveno. Bitno je da osoba bude dosljedna svoje boje. Voljela bih takođe i porazgovarati s nekom stručnom osobom, koja bi mi mogla objasniti zašto ja toliko volim crvenu boju, šta je to što je jače od mene. Jer, moj organizam je jednostavno bio željan te boje. Ja sam u toj boji našla smiraj. Ako ste žedni vi se morate napiti. Presrećna sam u toj boji. Crvena boja sluti na radost – zaključila je Rebernik.
