Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba, neće vas grijati k‘o što ovo grije. Gorki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije... Na današnji dan napustio nas je Aleksa Šantić i ostavio svoje stihove u amanet.

Ostajte ovdje

Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba,

Neće vas grijat k’o što ovo grije;

Gorki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?!

A majka vaša zemlja vam je ova;

Bacite pogled po kršu i polju,

Svuda su groblja vaših prađedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,

Uzori svijetli, što je branit znaše,

U ovoj zemlji ostanite i vi,

I za nju dajte vrelo krvi vaše.

K’o pusta grana, kad jesenja krila

Trgnu joj lisje i pokose ledom,

Bez vas bi majka domovina bila;

A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,

Vrat’te se njojzi u naručju sveta;

Živite zato da možete mrijeti

Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,

A tamo niko poznati vas neće;

Bolji su svoji i krševi goli

No cvijetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratsku ruku steže –

U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;

Za ove krše sve vas, sve vas veže:

Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta,

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba

Neće vas grijat k’o što ovo grije –

Gorki su tamo zalogaji hljeba

Gdje svoga nema i gdje brata nije…

1896.