Godinama se sarajevskom javnom mnenju permanentno serviraju priče o Srbima agresorima i fašistima.

Najvruću i najpapreniju priču serviraju povodom dana sjećanja, komemoracija i obilježavanja značajnih datuma iz ratne istorije.

Ovo je moj osvrt na javni govor zvaničnika i pisanje novinara povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u razdoblju 1992-1995. godine.

“Na današnji dan 1994. godine malo iza podneva na sarajevsku tržnicu Markale s položaja Vojske Republike Srpske ispaljena je minobacačka granata promjera 120 mm koja je ubila 68, a teže i lakše ranila na desetke osoba.

Peti veljače obilježava se i kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u razdoblju 1992-1995. godine, koliko je trajala najduža opsada nekog velikog grada u europskoj povijesti. Službeno je potvrđeno kako je tijekom rata na području glavnoga grada BiH ubijena 14.541 osoba, od čega više od 1600 djece, dok je više od 50 tisuća ljudi ranjeno.” (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/obiljezena-25-godisnjica-stravicnoga-masakra-na-sarajevskoj-trznici-markale-20190205)

“Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, naglasila je da je pijaca Markale simbol sjećanja na sve ubijene i ranjene stanovnike grada u vremenu opsade od 1992. do 1995. godine.

Opsada grada Sarajeva je najduža u modernoj historiji, trajala je 1.479 dana. Ranjeno je preko 50.000 naših sugrađana, 11.541 stanovnik je ubijen, a od toga 1.601 dijete. Pijaca Markale je simbol sjećanja na sve ubijene i ranjene građane grada Sarajeva”, poručila je Karović.”  (http://detektor.ba/markale-simbol-ubijenih-i-ranjenih-gradjana-sarajeva/1)

Analiziraću dijelove tekstova  koji su objavljeni 5.januara 2019. godine, na portalima koji govore o obilježavanju 5. februara – Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu od 1992-1995. godine i 25. godišnjice stradanja građana na pijaci Markale – Sarajevo.

Prvo, neprecizan je i neadekvatan je dio naziva manifestacije “na sve poginule” , a trebalo bi “na sve ratne žrtve”. Žrtva može biti ubijena ili nestala (civili)  ili poginula (vojnici). U dijelu javnosti ponekad se koristi stvarni broj žrtva rata broj 14.541, izvor: (https://www.tportal.hr), ili 14.385 žrtava rata u Sarajevu od 1992-1995. godine (8.940 poginulih vojnika i 5.445 ubijenih i nestalih civila), izvor: DANI, april/travanj 2008. godine (Sarajevo 5.4.1992.-14.12.1995.) Da, zaključim moraju se pomenuti i svi ubijeni, (ali i svi poginuli) kao što ovi ubijeni na pijaci Markale, 5. februara 1994. godine.

Drugo, ovo je bitno za razumjevanje naslova ove moje kolumne, moramo dobro razumjeti strukturu ubijenih vojnika na teritorija predratnog Grada Sarajeva, zajednice deset opština, jer je “Od ukupno 8.940 vojnika poginulih tokom perioda opsade na branioce Sarajeva otpada 6.278. U istom period poginulo je 2.662 vojnika JNA-VRS koji su držali Sarajevo pod opsadom.”. (DANI, april/travanj 2008. str.127)

“Od ukupnog broja  8.940 poginulih vojnika Bošnjaci čine 5.713 ili 63,90%, Srbi 2.900 ili 32,44%, Hrvati 296 ili 3,31% i građani ostalih nacionanosti 31 ili 0.35%.”.(DANI, april/travanj 2008. str.127) Potcrtavam i naglašavam i molim da ovo zapamtite dobro, u Sarajevu je tokom rata u Armiji BiH poginulo 338, a u Vojsci Republike Srpske 2.662 Srba, to je ukupno 2.900 Srba koji su poginuli u Sarajevu u toku rata 1992-1995. godina.

Treće, rijetko ćete u javnosti čuti, vidjeti ili pročitati da je „Prije 25 godina granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske (VRS)” , kako je ovaj ratni događaj danas opisao portal detector.ba. (http://detektor.ba/markale-simbol-ubijenih-i-ranjenih-gradjana-sarajeva/)

Većinom ćete čuti, vidjeti ili pročitati “granata ispaljena sa agresorskih položaja…” ili “granata ispaljena sa četničkih položaja…” Evo danas imamo ovaj primjer “Na današnji dan, prije 25 godina, s agresorskih položaja koji su se nalazili na području Mrkovića, ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm …” obavještava nas portal source.ba. (http://source.ba/clanak/BiH/487375/Markale-simbol-sjecanja-na-sve-ubijene-i-ranjene-gradjane-Sarajeva)

I naravno, posljedica preovladajućeg narativa je da se vojnici Republike Srpske zovu četnicima ili agresorima, isto tako su imenuju gotovo svi pripadnici srpskog naroda iz Bosne i Hercegovine, osim onih koji su bili u Armiji BiH ili dio vlasti na teritrijama BiH koje je kontrolisala Armija BiH.

Četvrto, onaj ko prati komemoracije, obilježavanje događaja iz rata u Sarajevu, primjetiće da oni koji govore na komemoracijama ili oni koji izvještavaju govore ili pišu “ 11.541 stanovnik je ubijen”.

Nije ubijeno 11.541 stanovnika Sarajeva, već je ubijeno 5.445 građana Sarajeva, kako pokazuju nadležne institucije: (Haški tribunal, Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo, Wikpedija.)

Broj ljudskih žrtava u Drugom svjetskom ratu označava broj ljudi koji su izgubili živote u najsmtonosnijem ratnom sukobu u istoriji. Sukobljene strane su se okupile oko Sila Osovine i Savezničkim silama.  Istoričari su istražili i posložili broj žrtava, (koliko je on precizan ili nije nije bitno za ovaj moj tekst) i on  varira od 62.171.600 do 79.184.700 žrtava.

Ono što želim naglasiti  ovom prilikom je da nikada i nikome nije palo napamet da kad govori na komemoracijama, ili kad piše ili govori o žrtvama Drugog svjetskog rata da izostavi poginule, ubijene i nestale državljane Njemačke, Japana, Italije, Rumunije, Mađarske, Bugarske, NDH, iako su oni agresori i fašisti.

Isto tako niko dobronamjeran i pošten nije se  usudio, da kad javno govori o žrtvama Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije izostavi poginule, ubijene i nestale pripadnike domaćih izdajnika koje zovemo kvislinzima ili kolaboracionistima ili pripadnike okupatora, koje naravno u javnom mnenju imenuju kao agresore i fašiste.

Godinama sam se pitao zašto na komemoracijama, medijima, javnosti kada se govori o Sarajevu ponavlja lažni stav koji se i danas  (5. januara 2019. godine) desetine puta ponovio na medijima glavnog grada Sarajeva: „11.541 stanovnik je ubijen”. Pitam se zašto se ne koristi  precizniji i istinit stav “14.385 stanovnika Sarajeva su žrtve rata”! DANI , april/travanj 2008. str. 126.)

Većina intelektualaca, umjetnika, novinara, predstavnika nevladinog sektora, predstavnici državnih, entitetskih, kantonalnih i gradskih institucija, svi zajedno već dvadesetak godina čine nasilje nad istorijom i istorijskim činjenicama, tako što iz podatka o 14.385 žrtava rata u Sarajevu , zlonamjerno i tendenciozno brišu podatak o 2.900 poginulih vojnika Srba u Sarajevu (u Armiji BiH poginulo 338; u Vojsci Republike Srpske 2.662).

U bošnjačkom javnom mnenju postoji stav da agresori ne mogu biti žrtve, i vjerovatno je to razlog i obrazloženje zašto ovi gore imenovani brišu (2.662) iz registra žrtava poginule Srbe i druge vojnike Vojske Republike Srpske! Naravno, da ne prihvatam nijedan argument, razlog jer ne postoji opravdan razlog za brisanja sa spiska poginulih srpskih vojnika!

Ne prihvatam i ne razumijem zašto su izbrisali iz spiska žrtava 333 vojnika Srbina koji su poginuli u ratu kao branioci grada, kao pripadnici Armije BiH. Nisu zar i oni agresori i fašisti!

Ono što nikome ozbiljnom i kompetetnom nije palo na pojedinačnu pamet da iz spiska žrtava Drugog svjetskog rata, na području cijelog svijeta ili na području Jugoslavije, brišu ratne žrtve Sila osovine ili ratne žrtve kvinslinga i kolaboracionista, uradila je i radi poslijeratna kolektivna bošnjačka  pamet, koja je iz spiska ratnih žrtava Sarajeva izbrisala poginule Srbe pripadnike Armije BiH i pripadnike Vojske Republike Srpske. Oni znaju zašto,  i u trezoru čuvaju “istinu” o tome!

Vrijeme je da Bošnjaci i njihovi istomišljenici iz reda drugih naroda, obrazlože zašto to rade, mislim da nemaju valjano obrazloženje. Krajnje je vrijeme da svi počnemo javno govoriti istinu o 14.385 žrtava rata u Sarajevu 1992-1995. godine!

Dosta ste lagali da je u Sarajevu  ubijeno 11.451 građana, jer bi to značilo da su u ratu ubijani samo civili. Istina je da nisu sve ratne žrtve Sarajeva ubijeni civili, ubijeno je 5.445 civila. Rat je, društveni događaj i u njemu, očito je, ginu i vojnici najmanje dvije strane. Istina je da je poginulo 8.940 vojnika u Sarajevu!

Molim vas govorite, ponavljajte ove istine, one će možda zaustaviti rat koji se danas vodi novim sredstvima, a siguran sam da će pomoći uspostavljanju pravednog mira!

Autor: Dušan Šehovac