Nakon 50 godina otkako su završili gimnaziju „Doktor Simo Milošević“ u Foči, bivši učenici ponovo su se okupili na jednom mjestu. Prisjetili su se školskih dana, strogih profesora i svojih nestašluka. Generacija maturanata 1974. godine sa ponosom govori o uspjesima i znanju koje su ponijeli iz čuvene gimnazije.

Školske klupe u koje su sjeli probudile su uspomene stare pola vijeka. Školski drugari sa neskrivenim emocijama, okupljeni iz raznih krajeva na jednom mjestu, saglasni su u jednom – vrijeme i škola koju su završili mnogo se razlikuju od današnjeg obrazovanja.

Elvir Hadžiahmetović sjeća se nestašluka i kaže da ovaj veliki jubilej treba doživjeti.

- Pogotovo to treba doživjeti u današnjim vremenima i vidjeti da je sve ostala „raja“ kakva je i bila. Svi smo bili kao jedno. Kada smo bježali sa časova, svi smo bježali, bez izuzetka, išli u rakite pored škole - priča kroz smijeh Hadžiahmetović.

Vesna Nogo koja je radni vijek provela kao prosvjetni radnik kaže da se osjeća čudno ali lijepo.

- Drago mi je da vidim moje drugove i drugarice. Nama je u gimnaziji bilo jako lijepo. Bili smo i divno odjeljenje i dobri đaci. Predavali su nam mahom stariji profesori, predivnog karaktera i veliki autoriteti. Uvijek sam voljela da su profesori malo stroži - sjeća se Vesna Nogo.

Dodaje da posebno drage uspomene njeguje prema profesoru Miću Mikoviću koji joj je bio razredni starješina i uzor.

Pedeset godina je vrijeme koje se mjeri čak i istorijski ali vrlo brzo proleti, rekao je Miloš Lazović, bivši učenik ove škole.

- Fočanska gimnazija je u to vrijeme bila u Bosni i Hercegovini među tri, a u bivšoj Jugoslaviji među 5-6 najkvalitetnijih. Primjeri su brojna takmičenja. Kad smo bili u Goraždu, jednom prilikom, od 12 medalja, osvojili smo 11. Odlični učenici, nakon gimnazije na fakultetima u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, nije polagao prijemni ispit. Oni koji su bili prosječni, glatko su završavali fakultete - ističe Lazović.

U junu 1974. godine gimnazijalci su položili završni ispit nakon čega su krenuli u svijet, priča Čedo Zelović, jedan od inicijatora okupljanja.

- Oko 95 odsto učenika je završilo fakultet nakon gimnazije. Nikad do sada nismo uspjeli da se sastanemo. Grupa entuzijasta na čelu sa Mirkom Popoviće, Milošem Lazovićem, Vesnom Nogo i mojom malenkosti, organizovali smo okupljanje. Naša škola je bila bez premca, na čelu sa direktoricom Natalijom Obućinom. Na inicijativu učenika, a uz podršku profesora i nastavničkog vijeća, organizovali smo dopunsku nastavu koju su izvodili sami đaci. Kasnije je taj obrazac prenesen na druge škole i odobren od tadašnjeg ministarstva bivše države - rekao je Zelović.

U toj generaciji nastavu je pohađalo 86 učenika raspoređenih u tri odjeljenja. Od tog broja 22 maturanta više nisu među živima.

Najmanje ih je ostalo da živi u opštinama Gornjeg Podrinja, dok ih je značajan broj otišao u zemlje bivše Jugoslavije, Ameriku, Kanadu i druge države.

Nakon časa odjeljenske zajednice bivši gimnazijalci nastavili su druženje u restoranu.

Piše: Vladimir Pantović