Jedna od najvećih rudarskih nesreća u bivšoj Jugoslaviji dogodila se na današnji dan 1989. godine u Aleksinačkim rudnicima gd‌je je stradalo 90 rudara.

Tada je od trovanja ugljen-monoksidom nastradala polovina prve smjene rudara. Izvlačenje posmrtnih ostataka trajalo je skoro mjesec dana.

Tog dana je, nešto iz podneva, objavljena vijest da je oko stotinu rudara u Aleksinačkim rudnicama zatrpano pod zemljom nakon eksplozije metana, te da niko od onih koji su bili duboko u jami nije preživio.

Rudnički krug blokirali su vojska i policija, a ubrzo su počele da stižu čete za spasavanje iz drugih rudnika.

Borba spasilaca bila je dugotrajna i danonoćna sa odronima i vatrom poslije nesreće u jami "Morava" na drugom oknu Aleksinačkih rudnika da bi se probili do mjesta gd‌je su stradali.

U noći između petka i subote, 17. i 18. novembra, tridesetak pripadnika kombinovane Čete za spasavanje iz Aleksinca i Sokobanje, koji su prvi krenuli prema mjestu tragedije, umalo nisu stradali jer se na njih, na oko 450 metara pod zemljom, obrušila velika količina zemlje i kamenja.

Akciju su, uz više opreme, morali da nastave u subotu ujutro, probijajući i odron od prethodne noći i nova začepljenja.

Ali, nikako nisu mogli da se probiju kroz hodnike koji su bili u potpunosti zatrpani, pa je nestala i najmanja mogućnost da se stigne do nastradalih.

Pronalaženje posmrtnih ostataka poginulih rudara i njihovo vađenje na površinu trajalo je do polovine decembra.

Kada je i posljednje tijelo rudara izvađeno i sahranjeno, jama "Morava", opasna zbog metana, nalivena je velikom količinom tečnog azota. Od tada nijedan komad uglja nije iskopan u Alekisnačkim rudnicima.