Pažljivo sam pregledao sve tekstualne , foto i video priloge koji govore o dva značajna događaja u mom multietničkom Sarajevu, povodom Dana nezavisnosti BiH, i ovaj tekst je analiza nekih poruka iz ovih priloga.

Prvi događaj je naučna konferencija Dan nezavisnosti BiH: 25 godina poslije, a drugi Svečana akademija povodom Dana nezavisnosti.

Na fotografijama sa Svečane akademije povodom Dana nezavisnosti BiH više puta se prikazuje iz svih uglova , kako stoje, kako sjede.

Osam Bošnjaka,Hrvatica Ana Babić, Bošnjak, Srbin Igor Gavrić, Bosanac Srbin Mirso Miro Lazović, Hrvat Ivo Komšić i Bosanac Srbin Muriz Mirko Pejanović!

Dvedeset pet godina govore isto, isti Miro Mirko i Ivo, na ovim akademijama i konferencijama povodom Dana nezavisnosti. Da li je moguće da ova nezavisna multietnička Bosna i Hercegovina nema više nezavisnih Hrvata i Srba?

I zbog njih, takvih kakvi jesu, politički Bošnjaci žele da se osjećaju kao politički Srbi…baš je ovo moje Sarajevo multietničko za primjer! Jedni pobjegnu iz multietničnosti a drugi uđu! I svi multietničari glumci su na broju u svakoj predstavi za sva sarajevska multietnička vremena!

Konferencija Dan državnosti BiH: 25 godina poslije, na kojoj su ponavljani poznati stavovi o Bosni i Hercegovini, ponudila nam je dvije nove urbane bosanske legende.

Prva urbana legenda.

SR Srbija je prvi razbijač SFRJ! Jednu od sesija konferencije završio je sa komentarom moderator Amir Karić :“Republika Srbija …1990.godine…je istupila iz pravnog poretka SFRJ”… Praktično prva je secesiju izvršila Republika Srbija…istupanjem iz pravnog poretka SFRJ! A nakon toga su ove (druge) republike provele refendume (o nezavisnosti).

Ne znam ko je ovaj moderator i gdje je pokupio  ove informacije, u kojoj akademiji nauka, na osnovu kojih je zaključio da je SR Srbija prvi razbijač SFRJ i da je prva izvršila secesiju?

Mislim da prosječan čitalac zna da je 1991. godine predsednik Arbitražne komisije (Rober Banditer) primio pismo od lorda Karingtona, predsjednika Konferencije o Jugoslaviji, iz novembra 1991. godine, koji ga obavještava da “Suočili smo se sa krupnim pravnim pitanjem. Srbija smatra da su republike koje su proglasile, ili će proglasiti sopstvenu nezavisnost i suverenitet napustile ili će uskoro napustiti SFRJ koja će uprkos tome nastaviti da postoji.”

Drugačije mišljenje o SFRJ imale su ostale  republike i obavjestile su Arbitražnu komisiju da oni “smatraju da nije u pitanju otcepljenje već dezintegracija i prestanak (postojanja) SFRJ kao rezultat istovremene namere jednog broja republika.”

Iz ovoga najprosječniji, moralni i politički nepristrasni pravnik mora zaključiti da je SR Srbija dio te SFRJ i nije izvršila i nema namjeru da izvrši secesiju od SFRJ. Baš suprotno SR Srbija smatra da uprkos izvedenih ili namjeravanih republičkih referenduma SFRJ će nastaviti da postoji.

Druga urbana legenda.

Bosanac Srbin! Jedan od učesnika konferencije, Miro Lazović,  izjavio je da je on Bosanac Srbin, pripadnik nekog novog naroda u Bosni i Hercegovini. “Bit ću malo ovdje i ličan, s obzirom na to da sam doživljavao strašne pritiske i ucjene da kao Bosanac Srbin ne budem prisutan na toj sjednici…ucjene i pritisci od strane …Srpske demokratske stranke…” (25. februar 1992. godine).