Gledah juče na preskok, a noćas do kraja posebnu sjednicu NSRS, nisu me spasiovci i mesije držali budnog do kasnih časova zbog reprize njihovih „istorijskih govora i odluka“,  nego eto, neka se nešto dešava, ja svakako do dva časa posle ponoći godinama ne zaspim.

Osvanu iza te „burne“ noći normalan petak, kao da nije dan poslije još jedne „istorijske sjednice NSRS“- daćemo joj kroz tekst ime POSEBNA.

Dakle, odradim nešto danas, pa na kafu kod mog ribara i velikog zvjedaša Sikija, tu su neki mladi ljudi i neki radnici „opštinskih i gradskih organa“.

Naravno, ko o čemu, ja i Siki o Piksiju i ribolovu, kažem mu kako mi je poslije zadnjih utakmica reprezentacije Piksi postao ljubimac.

On se začudi, valjda očekuje da ponovim ono što o Piksiju kao treneru i čovjeku pričam godinama-doduše uvijek uz pošalicu.

Otkud sad to? -pita.

Kažem mu, neka ga, ni slučajno ga ne treba mijenjati, poslije svih ludnica koje preživljava srpski narod, pa i sinošnje tragikomedije na POSEBNOJ, Piksi nam treba kao lijek, sve da, poslije sigurnih poraza reprezentacije imamo kome u ekran jbt. mater za sve što nam se loše dešava u životu.

Tu se ismijemo, popunim dio dana sa Sikijem i mladim ljudima, napunim baterije, pa onda kući na pisanije, sve da vas „zabavim“ svojim ipresijama o POSEBNOJ, ili ako ne uspijem, da bar malo dam svojoj duši oduška.

LOPOVE,IZDAJNIČE, PEDERČINO, KLOŠARU..................

Poznato je da volim zajebanciju, da mi je komedija omiljeni žanr (kome nije), ali sinošnja retrospektiva Domanovićevog „Pozorišta u palanci“ u NSRS, sve poslije premijere o kojoj sam pisao, premijere od prije par dana u mojim Palama, meni nije donijela osmijeh na lice, naprotiv.

Znate, jedno je izvesti originalnu pozorišnu komediju- napraviti zajebanciju od života naroda u Palama, pa makar one sto puta bile simbol SLOBODE, ili svega što smo svi preživjeli i žrtvovali da danas živimo slobodni i siromašni.

Drugo je kad su za Srpsku došla „Vunena vremena“, kad je došao „vakat“ da treba deset puta mjeriti, jednom sjeći, umjesto što pravimo pozorišnu predstavu-komediju pred milionskim auditorijem, „komediju“ zbog koje bi svaki normalan Srbin zaplakao, sve uz histerično „oduševljenje“ dušmana našim glumcima komičarima-učesnicima POSEBNE(čast izuzecuima).

Pošto mi nije namjera da bilo koga prozivam, a sve i da hoću, šta ja imam o tome da mudrujem kad narod sve zna, meni ostaje da konstatujem kako je Radoje Domanović poslije Pala ponovo „vaskrsnuo“, te da vam se požalim kako me stid što ne znam da se bavim glumom kako to rade naši najistaknutiji glumci- komičari u pozorišnoj trupi koja je sinoć nastupila na POSEBNOJ.

Da me kao „glumca“ naivca stid što svojim snovima, vizijama i entuzijazmom moje istomišljenike, ekologe, ribare, sportiste, umjetnike.... zavlačim, što zavlačim stotine hiljada porodica svojim snovima o jednostavno ostvarivoj-zdravoj, srećnoj i vječnoj Republici Srpskoj.

Da, gospodo koji ovo čitate, stidim se i trebate me poslati i tri lijepe pm za moj entuzijam i glumačku naivnost.

Trebate me napasti i što kao glumac „negativno“ utičem na našu mladost, što im ne dam da rano ostare, što ih kroz svoje šaljive anegdote iz nekadašnje i današnje-pozne buntovničke mladosti „naivno“ odgajam da budu svoji i buntovni, da se bave sportom, blicaju, da uče, da se obavezno bune protiv svake vlasti (i protiv mene ako me nekad dopadne),  da poštuju starije i zaslužene autoritete u društvu, da...

Ne mogu poslije POSEBNE da ne kažem kako sam kao glumac i ja zaslužio da mi vi narode kažete, LOPOVE, PEDEREČINO, LAŽOVČINO, KLOŠARU, IZDAJNIČE..., sve zato što nisam postao isti kao oni iz čijih glumačkih usta ste juče slušali ove epitete na POSEBNOJ.

Da, gospodo, trebate mi to reći baš zato što znate da znam znanje, što sam „namazaniji“, hrabriji i jači od ovih Nušićevih „mandarina“, trebate me poslati u tri lijepe pm baš zato što nisam postao kao oni?

Trebate i trebate sa pravom da me pitate, koji je tebi Nidžo?

Šta se ti praviš pametan, kakva tvoja korektna i konkretna gluma, kakav Sabor Republike Srpske i tvoja saborna priča, zbog kakvog Sabora ti 33 dana prostestuješ postom na vodi AJVANU, što rekao sikter Efendija?

Kakav tvoj program Zelenog održivog razvoja Republike Srpske, kakva saborska Deklaracija - SRPSKA ZA 21. VIJEK, kakva platforma SARAJEVSKO-ROMANIJSKA REGIJA=RAZVIJE REGIJE ALPSKIH ZEMALjA, kakav tvoj program za Pale, kakve tvoje Pale kao privredni, obrazovni, kulturni i MEGA turistički centar?

Kakvo tvoje Pale kao stvarna prestonica Republike Srpske?

Što sanjaš, budalo jedna, trzni se, vidiš li kakva je to i čija režija, kakvi glumci, zašto se nisi uklopio u ovu poslijeratnu Domanovićevu priču, što se kao talentovan glumac nisi pridružio pozorišnoj grupi i svrstao među glavne glumce?

Možda si ajvanu kao glumac iznutra nešto mogao ostvariti od te tvoje priče, ovako, niti si ti zbog te takve glume član pozorišne trupe, sve da možeš učestvovati u predstavi, niti zbog tebe takvog mi imamo koristi, niti ćemo se iskreno nasmijati od sadašnje pozorišne trupe, bilo da glume na POSEBNOJ, ili na REDOVNOJ predstavi.

Autor: Nikola Lazarević