Ples je moj život! – počinje razgovor za portal „Katera“ Maja Đukanović.

-  Mislim da više i ne znam kako je to živjeti bez pokreta, koraka koji vas vodi u neki potpuno drugačiji svijet. Vjerujte mi, to su neki daleki svjetovi – nastavlja naša sagovornica, napravivši nekoliko takvih koraka u hodniku naše redakcije.

Samo smo je gledali, nijemo posmatrajući svaki njen graciozni, izazovni, a opet pomalo drski pokret tijela, koji je izvodila potpuno prirodno, kao da je oduvijek dio nje.

- Ostavlja bez daha, zar ne? To je argentinski tango! – dodaje Maja i završava svoj kratki performans u našem hodniku.

Maja Đukanović je sjajna djevojka iz našeg grada koja pleše ljubav. Ples je njen život, i kako sama ističe, vjerovatna najljepša stvar koja joj se desila je dan kada su joj hobi i prva ljubav postali posao.

- U životu nije lako naći nešto što te maksimalno ispunjava, ali ukoliko dovoljno slušaš svoje srce, to nešto će te samo naći – rekla je Maja, čvrsto vjerujući u to što govori.

U prijatnom razgovoru koji smo vodili, ova djevojka je objasnila da je rođena u Sarajevu, ali da je odrasla u Brčko distriktu u kojem ples, barem kada je ona bila dijete, uopšte nije bio zastupljen. Za nju to nije bilo važno, oduvijek je plesala, njena soba je bila plesni podijum, a mamine majice plesne haljine.

Međutim, život joj je nekoliko godina kasnije potvrdio ono što je negdje duboko u sebi znala.

- U Istočno Sarajevo sam došla da studiram Engleski jezik i književnost, i priznajem, ples mi tada nije bio na umu, ali on me je, prosto, opet pronašao. Jedne večeri sam slučajno „naletjela“ na reklamu „Besplatna škola argentinskog tanga“ i odlučila da se upustim u avanturu. Naravno, počela sam sasvim naivno, ali argentinski tango me je kupio i uvukao se u svaku moju poru vrlo brzo, da ni sama nisam shvatila šta se dešava – govori kroz smijeh naša sagovornica.

Na početku nije bilo lako, učila je i muške i ženske korake, ali nije odustala. I danas, kako kaže, taj plesni početak, prvu plesnu veče i prvi zagrljaj sa tangom nikada neće zaboraviti.

- Nakon izvjesnog vremena i nekoliko malih komplikacija, svoj plesni život nastavljam u Plesnom klubu „Aster“, gdje počinjem raditi i kao učitelj plesa. Zaista, ne znam ima li išta ljepše nego činjenica da sam svoju ogromnu ljubav prema plesu mogla prenijeti na nekoga i tako nečiji život učiniti ljepšim i potpunijim – objašnjava Maja, pogleda pomalo odlutalog u daljine.

Vremenom, kroz argentinski tango i salsu, otvarali su joj se neki  drugačiji svjetovi, ali jednako predivni. A prijatelji, putovanja, zagrljaji, osjećaji, muzika, druženje su samo neke od ljepota koje su obojile njene svjetove.

- Svaki festival priča svoju priču, uvijek upoznaš nove ljude iz različitih zemalja, naučiš nešto novo i poželiš da se vratiš. Sa svojim plesnim klubom sam do sada organizovala oko 10 velikih događaja, festivala (Sarajevo salsa kongres, Austrijski bal, Sarajevo tango festival) na koji ti isti ljudi dolaze da se družimo, grlimo, plešemo i uživamo u onom što najviše volimo. Na festivalu nas spoji isto osjećanje, bezgranična ljubav prema plesu, a vjerujte mi, tada sve brige nestaju, a srce i duša odlaze da plešu – rekla nam je Maja.

I kako sama kaže, ono što je najviše usrećuje jesu djeca, njena djeca, sa kojima je bila na mnogim takmičenjima, koje je šminkala, pravila im frizure, oblačila, ohrabrivala, brisala suze, spremala, grlila, grdila, ljutila se i podjednako bila ponosna.

- Oni su moja podrška, kada se ja takmičim, kada padnem i kada budem zadnja, uvijek mi izmame osmijeh svojom iskrenom ljubavlju i toplim zagrljajima, koji meni znače sve. U klubu imamo više od stotinu djece, a ponedjeljkom  i srijedom naš klub postane najsrećnije mjesto na svijetu – kroz osmijeh govori Maja.

Za kraj razgovora za portal „Katera“, ova sjajna djevojka je rekla da su plesači jedna velika, svjetska plesna porodica i da svi pričaju jednim jezikom, taj jezik se zove ples, a to je univerzalni govor tijela koji svi razumijemo.

- U našem klubu kažemo: „Jer ples je ljubav“, i zaista jeste – zaključila je Maja i otplesala iz naše redakcije.

Foto: Adnana M. Čamdžić