Rana jesen sedamdeset druge. Hiljadu devesto sedamdeset druge. Oktobar. Miholjsko ljeto. Ilidža poprime boje starog zlata i bakra. U Maloj aleji zriju divlji kestenovi, iz Fakovićeve obućarske radnje širi se miris tutkala, a iz slastičarne "Zdravljak" miris pudinga od maline. Albanac na trotočkašu nudi na prodaju "bazoka" žvake i sjemenke od tikve, na oglasnoj tabli kod nove samoposluge najava filma "U gori raste zelen bor", po drvenim banderama gradske rasvjete još poneki poster Ilidžanskog festivala, Nedeljka Bilkića i Zaima Imamovića. Stariji dokoni Ilidžanci kod Bude brice raspravljaju o nedeljnoj utakmici FK "Igmana", a u "Lanetu" fijakeristi za Vrelo Bosne ispijaju kafe s vinjacima, žale se na nevaspitane turiste i bezobraznu komunalnu miliciju.
Običan jesenji dan na Ilidži.
U Osnovnoj školi "Branko Radičević" domar Aco s dežurnim učenikom igra šah, u svečanoj sali osmaci pripremaju prvu ovogodišnju igranku, a u drugom tri u drugoj klupi, red do prozora, jedan dječak kroz staklo gleda voćnjak prezrelih jabuka u školskom dvorištu, žali što i danas nije na Dobrinjici da s Matom i Piletom pravi logor kao Vinetu i od teta Rozike krade kukuruze za Žovu i Crnog. Ili da za ujaka Miladina ode u granap kod Stjepana na vrhu Kasindolske i kupi mu tri "Filter Beograda". Cigarete su tri dinara, ujak daje hiljadarku i nikad ne uzima kusur. Taman za strip o Mirku i Slavku.
- Ko je naučio pjesmicu? Da se javi.
Učitelj Milenko Kenjić zaklopi dnevnik i poče čas srpskohrvatskog jezika.
Dječak iz druge klupe je naučio pjesmicu, ali ima tremu.
Kad se ne javljaju najbolji učenici Vladislav i Aida, onda on tu nema šta da traži. Može samo da se obruka pred plavokosom Ševalom iz Sokolović Kolonije. Ionako se bruka jeftinim kineskim tenama "šangajkama", sendvičom od domaćeg hljeba i đačkom keceljom od prepravljenog očevog radnog mantila.
Blagim glasom učitelj ponovi pitanje.
- Hajte djeco! Ko je naučio?
Dječak pogleda u Sonju u klupi pored sebe. Ona je gledala u svoju čitanku. Vladislav se meškoljio. Hoće - neće. Ni on nije bio siguran u sebe. Ili je imao tremu od jedne razbarušene Dijane iz Lepeničke ulice. Dječak sklopi oči da u sebi ponovi pjesmicu, pobjedi Vladislava i Aidu i pokaže se pred Ševalom.
Pala slana, bijela sjaja,
vrt od srebra sav,
Rundov gleda i u čudu
tiho lanu AV,
Poranila mala Dana,
gleda u taj sjaj,
zove brata pa ga moli
"Tog mi na dlan daj"
"To je slana ludo mala,"
viknu bratac njoj,
"jesen došla i rasula
zemljom nakit svoj",
Dana krišom liznu travu
Dal je slana baš,
I prekorno bratu reče
"Ti mi nešto znaš",
A sa grane, sav od slane,
vrabac viknu "Dživ,
ne zna Dana šta je slana,
pa ko joj je kriv"
- Mogu li ja, druže učitelju. Ja sam naučila.
Kao udaren strujom dječak otvori oči i pogleda po učionici drugog tri. Od cijelog razreda samo je plavokosa Ševala iz Sokolović Kolonije gledala u učitelja Milenka Kenjića i držala visoko podignutu ruku sa dva ispružena prsta.
Na Ilidži je počinjala kiša.
Piše: Željko Pržulj
