Milenka Janković iz Bratunca prije 10 godina /2013/ završila je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu i, umjesto u struci, radi za kasom u jednom prodajnom centru u ovom mjestu.

U nemogućnosti da dođe do zaposlenja u struci za koju se školovala, da bi obezbijedila egzistenciju, Milenka je prije pet godina počela da radi kao trgovac.

Nakon petogodišnjih bezuspješnih pokušaja da se zaposli kao profesor psihologije, Jankovićeva je odlučila da se prijavi na konkurs i počela da radi kao trgovac, boreći se za bolju budućnost svoje porodice i sigurnu egzistenciju.

Po završetku fakulteta, Milenka je svega nekoliko mjeseci radila u školi i vrtiću u svojoj struci kao zamjena za kolege koje su bile na bolovanju. Ona je radila i druge volonterske i honorarne poslove u ženskim nevladinim organizacijama i u dječijoj igraonici, ali nije uspjela da dobije stalno zaposlenje.

Ova žena, psiholog, a trgovac, u Bratunac je stigla sa roditeljima iz Hadžića kao mala djevojčica u zimu 1996. godine u izbjegličkoj koloni, u egzodusu Srba iz Sarajeva nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Milenka je u Bratuncu odrasla i formirala porodicu.

- Nakon završenog studija cilj mi je bio da odradim pripravnički staž, položim državni ispit i dođem do zaposlenja u struci. Pet godina sam pratila konkurse, prijavljivala se, ali bez uspjeha - priča Jankovićeva za Srnu.

Nadajući se zaposlenju, Milenka se udala i čekala bebu kada je objavljen konkurs za prijem trgovaca u tržnom centru gdje i sada radi.

- Prijavila sam se za posao trgovca u tržnom centru koji je ovdje otvoren. Nisam pozvana odmah, ali ubrzo je stigao poziv. Kada sam otišla na razgovor rekla sam da sam trudna. Ipak, to nije bio problem, primili su me i ubrzo sam dobila stalno zaposlenje - ističe Milenka, ukazujući na razumijevanje poslodavca.

Ona kaže da nije imala mnogo izbora. Njen suprug je ostao bez zaposlenja i prihvatila je da radi taj posao jer se ne stidi da živi od poštenog rada u bilo kojoj struci.

Nakon Milenke, ubrzo je u istom tržnom centru dobio posao i njen suprug Ognjen i danas su oboje zaposleni kao radne kolege i roditelji dvoje djece.

Društveno i politički aktivna

Ni uključivanje u politiku nije joj pomoglo da dođe do posla u svojoj struci, ali je, kaže Milenka, doprinijelo da dođe do novih iskustava, koja joj obogaćuju život i omogućavaju neke nove kontakte i ideje koje može da realizuje u svom mjestu.

- Osim toga što sam aktivna u ženskim organizacijama, odlučila sam da se aktiviram i u politici, jer smatram da mladi ljudi treba da se bave politikom, umjesto da se ona bavi nama. Aktiv žena organizovao je prvi veliki humanitarni bazar za jednog dječaka i dobili smo podršku čitave lokalne zajednice, firmi i humanih ljudi i prikupili pristojnu svotu novca - prisjeća se Milenka.

Ona ističe da joj je politika pomogla da se udruži sa još članova i da budu korisni u zajednici.

- Uvijek se rado uključimo u sve humanitarne aktivnosti i iz ličnih sredstava pomognemo koliko možemo, jer to radimo iskreno i motivišemo ljude da pokažu humanost i solidarnost - govori ova žena, psiholog u trgovačkoj kecelji.

Sve što radi i što je radila, Milenka vidi kao priliku da nešto nauči i doživi nešto novo, te obogati svoje iskustvo, koje će sigurno primjenjivati u životu.

Dobro vaspitanje - iz dobre kuće

Njene roditelje zadesilo je mnogo nedaća u protekle tri decenije, međutim, brojna porodica i uspjesi ih ohrabruju i daju snagu da istraju i da na život gledaju vedrije.

Sa svojim, srpskim narodom, oni su napustili Hadžiće nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Milenkin otac Radmilo je ratni vojni invalid, a majka Dušanka je narušenog zdravlja, ali se ne predaju jer imaju tri kćerke - Milenku i Jovanu koje su im podarile petoro unučadi, a tu je i najmlađa svestrana Nikolina, ovogodišnji učenik generacije u bratunačkom srednjoškolskom centru, o kojoj je Srna pisala, a sada je prva godina Mehatronike na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.

- Sve tri smo odgajane da poštujemo svoju porodicu, sebe kao i druge ljude. Mislim da smo u tome uspjeli, jer su naši roditelji ponosni na nas. Dobro vaspitanje i dobri ljudi dolaze iz dobre kuće - dodaje Jankovićeva.

Voljela bi da radi u struci

Milenka ne krije da joj rad u struci nedostaje, a željela bi i da upiše master studije, u čemu je sputavaju finansijske mogućnosti.

- Rad u struci mi nedostaje jer taj posao volim. Porodica i posao koji obavljam ispunjavaju mi vrijeme, ali sigurno da bi bilo mnogo bolje da radim u svojoj struci, a vjerujem da će i do toga doći jer ne odustajem - rekla je na kraju razgovora Milenka, supruga, majka i diplomirani psiholog.

Ona je osoba koja je na svom poslu uvijek nasmijana, vedra, veoma uslužna i od velike pomoći kupcima da pronađu željeni artikal u tržnom centru u kojem je zaposlena.