Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović rekao je danas da je zloglasni logor "Silos" u Tarčinu otvoren početkom 1992. godine kada rat u BiH još nije ni počeo i da su tu ubijani nevini civili, samo zato što su bili Srbi.

Savez logoraša Republike Srpske obilježio je danas u Tarčinu 29 godina od zatvaranja zloglasnog logora "Silos" u kojem je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, torture i mučenja glađu.

Članovi Saveza zajedno sa preživjelim logorašima i članovima porodica zatočenih Srba u ovom zloglasnom logoru položili su bijele ruže na kapiju silosa, u znak pijeteta prema nevinim srpskim žrtvama.

Nosović je rekao novinarima da je i danas, kao i prethodnih godina, na kapiji ovog logora organizovano poklonjenje žrtvama, prisluživanje svijeća i polaganja bijelih ruža za sve one koji su tu bili mučeni i ubijeni na najsvirepiji način.

- Iako druga strana pokušava skoro 30 godina da dokaže da nije bilo zločina, da ovdje nije bilo mučenja, mi smo svjedoci koji svake godine govorimo da su se ovdje dogodili najsvirepiji zločini nad Srbima, jer je ovdje bilo mučenje djece, staraca, žena, čak trudnica, koje su silovane upravo iza ovih zidova u silosu - rekao je Nosović.

On je podsjetio da je kroz ove kazamate prošlo stotine Srba, da su 24 zarobljenika, odnosno logoraša podlegla jer nisu mogli da podnesu torturu.

- Ako znamo da je 11 žena ovdje silovano, onda o čemu mi možemo da govorimo? Mi moramo da se zapitamo da li je veći zločin ono što je bilo iza ovih zidova ili je veći zločin danas sudova i međunarodnih i domaćih koji ih negiraju. Ne samo da negiraju nego pokušavaju i da aboliraju slobode one koji su činili zločine ovde - naveo je Nosović.

On smatra da se vrhunac zločina dogodio u Hagu gdje je međunarodna zajednica pokušala da zatre sve krvave tragove u zločinima nad Srbima, a da istovremeno srpski narod proglasi krivim.

Nosović je naveo da je samo na sarajevskoj regiji bilo 127 logora za Srbe, ali nijedan za Hrvate i Bošnjake.

- Mi to ne možemo nikada zaboraviti, nikada nećemo oprostiti, ali nećemo se svetiti jer to nije u našoj istoriji, krvi i genima - istakao je Nosović.

On je zahvalio policiji Kantona Sarajevo na profesionalnom obezbjeđenju današnjeg događaja, ali je zamjerio komšijama Bošnjacima koji su korištenjem bušilica i drugih alata koji stvaraju buku, radeći u svojim dvorištima, ometali ceremoniju dostojanstvenog prisluživanja svijeća i polaganja ruža na kapiju silosa.

Nosović smatra da i ta činjenica govori da BiH nije ni slobodna, ni multietnička ni suverena.

O torturama i paklu kroz koji su prošli u logoru "Silos" govorili su bivši logoraši Vinko Lale, predsjednik Udruženja logoraša Birač, zatim potpredsjednik Saveza logoraša Republike Srpske i njegov saputnik Janko Samouković, koji su se prosjetili i svojih muka, ali i stradanja članova njihovih porodica i komšija Srba.

Obojica su pozvali srpski narod na jedinstvo i na dosljedno poštovanje svetosavlja.

Načelnik Odjeljenja za memorijalizaciju i kulturu pamćenja u Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina Miroslav Jugović istakao je da i današnji događaj u Tarčinu šalje veoma jasnu poruku koliko su srpske žrtve zaboravljene i koliko pravosudne institucije u BiH ne vode računa o tome i koliko ih i danas ponižavaju.

- Sama činjenica da je samo sedam lica osuđeno na ukupnu kaznu od 48 godina dovoljno govori na koji su način srpske žrtve prepoznate u pravosudnim institucijama, kako međunarodnih tako i domaćih sudova - naglasio je Jugović.

Parastosom u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Oseniku kod Pazarića danas je počelo obilježavanje 29 godina od zatvaranja koncentracionog logora "Silos" u Tarčinu kod Sarajeva, koje je nastavljeno prisluživanjem svijeća i polaganjem bijelih ruža na kapiju ovog zloglasnog logora.

Logor "Silos" ostaće upamćen kao jedan od tri najveća logora na teritoriji sadašnje Federacije BiH, ali i jedan od 126 kazamata za Srbe na području ratnog Sarajeva.

Većina logoraša koji su dočekali slobodu danas živi u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu - 27. januara 1996. godine, dva mjeseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.

Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor "Silos", koji su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora "Aušvic" iz Drugog svjetskog rata.

U njemu su uglavnom bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina, kao i 11 žena od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.

Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac koji je umro u "Silosu" na temperaturi koja je uvijek bila za 10 stepeni niža od spoljašnje.