Šta je to zajedničko što povezuje ova spomen-obilježja da ih na Dan državnosti Bosne i Herecegovine, 1. marta, posjećuju državne, entitetske, gradske, kantonalne i opštinske delegacije i odaju im počast?
Ja ne znam odgovor na ovo pitanje i zato javno pitam sve one koji znaju odgovor na ovo moje pitanje da ga postave kao komentra ispod ovog mog teksta!
Na ovim mjestima su spomen-obilježja i mjesta gdje su sahranjene žrtve, preminuli, poginuli i ubijeni u ratovima 1941-1945. i 1992-1995.godina.
1. Šehidsko mezarje Kovači/Mezar Alije Izetbegovića. Ovdje su sahranjeni oni koji su umrli prirodnom smrću; oni koje su ubili Bošnjaci i oni koji su poginuli u borbi sa Srbima i Hrvatima.
2. Spomen-obilježje Vječna vatra. Vječna vatra je spomenik oslobodiocima Sarajeva u Drugom svjetskom ratu.
3. Spomen obilježje ubijenim vojnicima i policajcima tzv. Armije BiH u Velikom parku. Spomen-obilježje ubijenim vojnicima i policajcima tzv. Armije BiH koje je ubio Mušan Topalović Caco.
4. Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godina. Spomen- obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995.godine, 521. ubijeno dijete od strane Srba.
5. Spomen-park Vraca. Poginuli partizani i ubijni antifašisti od starne fašista, od 1941. do 1945. godine.
6. Spomen-obilježje ispred zgrade Opštine Novo Sarajevo, posvećeno poginulim borcima, koji su poginuli u borbama sa Hrvatima i Srbima i ubijenim civilima od strane Srba.
Temeljni događaj za ovo moje razmišljanje je Dan nezavisnosti, 1.mart, koga je Alija Izetbegocić proglasio državnim praznikom. (Upitno je je li imao pravo da to uradi 1995. godine i jesu li za njega glasali i drugi članovi predsjedništva npr. Tatjana Ljujić Mijatović i Mirko Pejanović?)
Kakve veze imaju sa Danom nezavisnosti proleteri, partizani koji su oslobodili Sarajevo, na Spomen-obilježju Vječna vatra , ili poginuli partizani i ubijeni antifašisti koji su sahranjeni na Spomen-parku Vraca. Mislim da je to u službi ideje legende, priče Bošnjaka da su se oni borili protiv dva fašizma Nijemci, Italijani, četnici, ustaše), onog iz 1941-1945. i onog iz 1992-1995. godine (Vojska Republike Srpske i HVO-a).
Njihovu proslavu povezuju četiri „antifašistička spomen-obilježja“ iz 1992-1995. godine, 1. Šehidsko mezarje Kovači/Mezar Alije Izetbegović; 2. Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godina; 3. Spomen-obilježje ispred zgrade Opštine Novo Sarajevo; 4. Spomen-obilježje ubijenim vojnicima i policajcima tzv. Armije BiH u Velikom parku;
Nije mi jasno zašto polažu cvijeće na Spomen-obilježje ubijenim vojnicima i policajcima tzv. Armije BiH u Velikom parku; Je li to Mušana Topalovića Cacu proglašavaju fašistom iz devedesetih godina prošlog vijeka? Nemaju argumenata i da Mušana Topalovića Cacu proglašavaju fašistom, on je nešto drugo. Moraju se Bošnjaci dogovoriti da li je on heroj ili zločinac!
Sarajevo sa tim obilježavanja, polaganjem cvijeća i učenjem fatihe šalje poruku da su se Bošnjaci borili protiv tri fašizma!
Mislim da nisu u pravu i mogu jedino da sa ovakvim protokolom slave i obilježavaju samo 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, zna se kojim i zna se na kojim mjestima, na Spomen-obilježju Vječna vatra i Spomen parku Vraca.
Uvredljivo, nedopustivo i daleko od istine je Srbe iz 1992-1995. godine proglašavati fašistima.
Moj stav je da onaj ko hoće, može i treba slobodno da obilježava Dan nezavisnosti, ali ga ne može vezati sa borbom protiv fašizma. Predlažem da Dan nezavisnosti ti subjekti obilježavaju; na mjestu gdje je najviše sarajlija na Referendumi glasalo za 1. marta 1992. godine; na mjestu gdje postave Spomen-obilježje posvećeno Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili na mjestu gdje je predsjednik Predsjedništva (R)BiH Alija Izetbegović potpisao Zakon o proglašenju 1. marta Danom državnosti Bosne i Hercegovine.
Piše: Dušan Šehovac