Žene osjećaju i prihvataju da žive u društvu u kojem se od njih mnogo očekuje, da budu supruge, majke, domaćice i vrijedne radnice.

Uz sve obaveze, odgovornosti i neravnopravan položaj, nažalost, širom BiH, mnoge žene ćute i trpe razne oblike nasilja.

Jedinstvena statistika o broju žena koje trpe nasilje u BiH ne postoji, ali prema istraživanju koje je krajem 2018. godine provela Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) o dobrobiti i bezbjednosti žena u BiH, čak 48% je iskusilo određeni oblik nasilja. 

Nasilje je prisutno i rasprostranjeno u svim sferama i odnosima, međutim, žene koje su ekonomski zavisne, nezaposlene i nedovoljno obrazovane, češće su žrtve, kažu statistike sigurnih kuća u BiH.

Iako nam je, često, potrebna vizualizacija nasilja, da bismo ga primjetili i shvatili, skoro svakodnevno, žene trpe različite oblike zlostavljanja, od fizičkog, seksualnog, do psihičkog i ekonomskog.

Dženana Juzbašić,  bila je žrtva ekonomskog i psihološkog nasilja, a sa osjećajem straha, ugroženosti, uz verbalno nasilje, vrijeđanje i uznemiravanje živjela je osam godina.

- Moj tadašnji partner bio je patološki kockar. Ja sam mu sve vrijeme pokušavala pomoći da izađe iz tog začaranog kruga, ali bezuspješno. Svađe su bile redovene, razna vrijeđanja i ponižavanja upućena meni su bila svakodnevna. Ponekad bi se izvinjavao i obećavao da će prestati, ali uvijek bi se vraćao kocki i slot aparatima - kaže Dženana.

Dženana je bila nezaposlena majka, a na svako upozorenje i molbu za promjenu, partner je prijetio da će joj oduzeti dijete, jer nije bila u mogućnosti da živi samostalno.

- Odlučila sam prekinuti vanbračnu zajednicu sa svojim partnerom i preseliti se kod roditelja. Tada počinju prijetnje smrću, stalni pozivi, uznemiravanja, čak je jednom provalio u stan kod roditelja i na silu nas vratio. Držao nas je zaključane u kući. Tada sam prvi put pronašla SOS broj i pozvala. Zaposlenica me je uputila da prvom prilikom izađem sama sa djetetom i odem u policiju, a nakon prijave u policijskoj stanici, smještena sam u sigurnu kuću godinu dana, tu sam dobila svu pravnu i psihološku podršku - ističe ona.

Ova hrabra majka nije govorila ljudima iz okruženja za probleme svakodnevnice sa kojima se borila, ali svi su znali za porok njenog tadašnjeg partnera.

- Nisam nikome pričala i nisam se povjeravala za sve ono što sam prolazila, čak nisam to od početka ni posmatrala kao nasilje, više je bila nelagodnost, do trenutka kada nas je zaključao u kuću. Na sreću, dijete je bilo malo, pa nije bilo ni svjesno svega što se dešavalo, a meni je vrijeme koje sam provela u sigurnoj kući pomoglo da se osnažim, osamostalim i život nastavim dalje - kaže Dženana.

Ova heroina svojim iskustvom danas hrabri sve druge žene koje su potlačene i ugnjetavane na više načina. Danas sama radi i doprinosi svojoj porodici, ekonomski je osnažena.

Jelena Mišić, direktorica Udruženja građana “Budućnost” iz Modriče, u okviru kojeg djeluje Sigurna kuća, ističe da se 90% žena vraća u nasilnu zajednicu isključivo iz ekonomskih razloga.

- Nezaposlene su, nemaju svoju imovinu, i biraju da trpe nasilje jer su u bezizlaznoj situaciji. Mađutim, kada se odluče da potraže pomoć, žene u sigurnoj kući imaju potpunu podršku i brigu koja se ogleda kroz različite savjetodavne usluge i tretmane što obuhvata pravnu pomoć, psihosocijalnu pomoć, zdravstvenu njegu, edukativne i kreativne radionice, ali i programe ekonomskog osnaživanja - navodi Mišićeva.

Nažalost, trenutna pandemija koronavirusa dodatno je pogoršala situaciju, s obzirom na činjenicu da se prema informacijama sigurnih kuća broj poziva na SOS telefone povećao za 20%.

Ekonomsko nasilje nad ženama i dalje je skrivena kategorija rodno zasnovanog nasilja. U cilju osnaživanja žena, žrtava nasilja, baš u ovim izazvnim vremenima Fondacija INFOOHOUSE iz Sarajeva u saradnji s Udruženjem građana „Budućnost“ iz Modriče, koje opslužuje jednu od sigurnih kuća u BiH, a uz podršku Evropske unije u BiH,  provodi projekat „Ekonomske i socijalne prilike ka nezavisnosti žena, žrtava nasilja u porodici“.

Cilj projekta je osnažiti najmanje 15 žena, žrtava nasilja u porodici da pokrenu vlastite biznise grantovima u maksimalnom iznosu do 3000 evra po ženi.

Time se direktno doprinosi borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i rješavanju pitanja vezanih za nezaposlenost i ekonomsku zavisnost žena, žrtava nasilja.

Osim toga, svrha projekta je osnažiti žene besplatnim edukacijama da osmisle svoje biznis ideje i da u budućnosti budu spremne da apliciraju za ovaj projekat, ali i druge slične projekte.