Pjesnikinja Teodora Košarac iz Bratunca iza sebe ima više od 500 napisanih pjesama, a pisanjem poezije bavi se od ranog djetinjstva, tačnije od devete godine života. Ova dvadesetpetogodišnjakinja kaže da je poezija od tada do danas njen sastavni dio života.

- Sa poezijom sam se, osim kroz pisanje, susretala i kroz recitovanje, kao i kroz kreativne dječje radionice, koje sam vodila zajedno sa nekoliko kolega. Pjesme odavno ne brojim, ali sam prije izdavanja prve zbirke „Herbarijum duše“, zasigurno imala više od 300 pjesama – kaže Košarčeva za Kateru.

Kaže da je svaka od tih napisanih pjesama za nju posebna, ali ako bi morala da izdvoji jednu od njih kao svoju „ličnu kartu“ to bi bila pjesma „Prolog“.

- Ta pjesma me u potpunosti oslikava kao osobu, moje korijene, karakter i ljubav. Osim nje, tu je i pjesma „Kosovka djevojka“, koja je mojim čitaocima posebno draga. Inspiracija za pjesmu su mi bile istoimena slika i epska pjesma, a kroz ovu pjesmu sam željela da opišem svoju viziju jedne od najvažnijih ženskih ličnosti Kosovskog ciklusa – ističe Teodora.

Prema njenim riječima, Kosovka djevojka je simbol svih onih djevojaka kojima su ratovi oduzeli pravo na ljubav i radost, te dodaje da je ljubav obesmislila rat, ali ona živi i prenosi se u narodu do dana današnjeg.

Tokom svog dosadašnjeg rada i pisanja pjesama, Teodora je izdala jednu zbirku poezije pod nazivom „Herbarijum duše“.

- Zbirka „Herbarijum duše“ je upravo ono što njen naslov govori, zbirka sačuvanih cvjetova izniklih iz najdubljih ličnih osjećanja. Prezadovoljna sam utiscima publike koje je knjiga izazvala. Zahvaljujući društvenim mrežama, ali i Sajmu knjiga, dospjela je i do čitalaca u zemljama regiona – kaže nam Teodora.

Osim toga, Teodora je do sada učestvovala na brojnim festivalima, te osvajala značajne nagrade na istim.

- Na takmičenjima i festivalima učestvujem još od perioda osnovne škole. Rezultatima sam zadovoljna, ali su ovakva pjesnička okupljanja prvenstveno divna prilika za upoznavanje drugih ljudi sa kojima dijelimo istu ljubav – kaže Teodora.

Najdraže priznanje joj je „Radoslavnica“ – nagrada za najboljeg mladog pjesnika, koju joj je dodijelio Međunarodni festival poezije Istočno Sarajevo.

- Nagrada mi je naročito draga zbog divnih riječi i emocija upućenih meni prilikom uručenja te nagrade od strane predsjednika žirija, čuvene pjesnikinje Dare Sekulić – ističe Teodora.

Njeno posljednje u nizu priznanje za poeziju je „Luka Milovanov Georgijević“, koje je dobila na istoimenoj manifestaciji koja se održava u čast našeg velikog književnika i filologa u njegovoj rodnoj Srebrenici.

- Čast mi je i zadovoljstvo biti dio ovakve manifestacije. Veliki ljudi zaslužuju da ih se mi, kao njihovi potomci, sjećamo i prenosimo sa koljena na koljeno sve ono što su nam u amanet ostavili – ističe Teodora.

Ona ističe da pjesnička motivacija potiče iz samog autora, te da je ona dio njegovog bića koji ga podstiče na pisanje.

- Inspiracija su mi sve male stvari koje oboje jedan moj dan i sve one velike emocije kroz koje postojimo kao ljudi. Upravo se zbog toga ne mogu ograničiti na jednu temu, niti vam ukratko opisati o čemu govore. Poezija je život ili makar njegova ljepša polovina – dodaje Teodora.

O tome da li pjesnici mogu uticati na društvo ili barem pokušati promijeniti stvari na bolje, kada je u pitanju kolektivna svijest čovječanstva, Teodora kaže da je umjetnost „dijete čistog srca sa željom da promijeni svijet“.

- Ipak, mi smo uglavnom skloni prihvatanju poruke samo ukoliko smo njeni istomišljenici. Nažalost, mislim da sporo učimo, a da je najbolji učitelj lično iskustvo – kaže Košarčeva.

Prema njenim riječima, mjesto književnosti u Republici Srpskoj nije ništa bolje niti lošije u odnosu na zemlje regiona.

- Mali broj ljudi zaista osjeća i voli poeziju, za veliku većinu pjesme su samo riječi nabacane na papir. Ipak, to ima svoju dobru stranu, jer pjesme nalaze utaban put ka svojim čitaocima – kaže Košarčeva.

Danas se mnogo ljudi bavi pisanjem poezije, neki imaju izrazitog dara za to, neki ipak ne, ali svi opstaju na toj sceni podjednako. Teodora kaže da je pisanje „nasušna potreba“, a da takvu potrebu imaju samo daroviti ljudi.

- Pisanje koje nije njen produkt jeste „silovanje“ stiha, iz kojeg nikako ne može nastati iskrena pjesma. Ljudi koji imaju osjećaj za poeziju to uvijek prepoznaju – ističe Teodora.

Njeni omiljeni pjesnici su Vasko Popa, Vladislav Petković Dis, Simo Pandurović, Petar Petrović Njegoš, kao i svjetski poznati Žak Prever, Sergej Jesenjin i Oskar Davičo, te smatra da nijedan pjesnik ne treba da ima uzore, jer to često biva puko kopiranje.

- Teško je govoriti o uzorima kada je o pisanju riječ. Svaka inspiracija je lična stvar autora, pa bi trebalo da i svaka pjesma bude izraz njegovog jedinstvenog duha - kaže Ona.

Teodora kaže da novu zbirku pjesama najavljuje još od 2016. godine, kada je izdata zbirka „Herbarijum duše“, ali da sada ima problema pri odabiru, jer su se pjesme umnožile.

- Zbirka zbog toga još uvijek nije ni na pomolu, ali se nadam da će se stvari koje nemaju puno zajedničkog sa poezijom uskoro dozvoliti da ona ugleda svjetlost dana – kaže Teodora.

Ona dodaje da su njene aktivnosti u vezi sa pisanjem uvijek nepredvidive, ali da bi voljela da bude što više pjesničkih večeri, jer one umiju čovjeka da otrgnu iz sivila i da ga uvuku u svoj magičan svijet prepun najčistijih emocija.

Novinar: Miljan Rašević