Od viška novaca od prodate kuće u Buća Potoku, Bajaga je kupio najnoviju motornu pilu "štilovku" i postariji kamion, "Fap 13". Nema lagera u Romaniji, ni javnog ni tajnog, gdje taj kamion, kad mu staviš lance na točkove, nije mogao izaći. Da Obren na ćutuku izreže najbolji balvan, lapi koje drvo da ne vide šumar i otpremač, i malo nervira druge kamiondžije kad zaveže kosu u konjski rep. Kao gej. Zbog toga su ga i prozvali Bajaga. Zbog kose, ne zbog pederluka.

Kako ćeš prepoznati geja na Romaniji?

Ima capin boje lila.

Obren nije volio rokenrol, to američko luđačko mahanje glavom, ali je volio da nervira Sokočane, starosjedioce, koji ne umiju da kažu da su iz Istočnog Sarajeva. Isto kao i Paljani. Njihova sela su za njih centar univerzuma. Kad si čuo Beograđanina kad negdje ode da kaže da je s Dorćola. To govore ovi iz Lazarevca i Obrenovca. Iz prigradskih opština. Zbog tih i takvih Obren je naučio dvije Bajagine pjesme i uvijek je na lageru pjevao jednu od njih.

"Tamara, čekanje me strašno zamara. Tamaraa..."

Čim bi ostao sam u svom "Fapu 13", na stari auto kasetofon puštao je Goci Bend i uz "Garu" i "Jelen" pivo s okusom limuna, pjevao, skoro vikao i zamišljao kako vodi kolo na "Jagnjijadi" kod Boje na Vučjoj Luci. Pod šatorom, sa bivšim saborcima iz Osječkog bataljona. Tako je bilo i tog dana. Obren zvani Bajaga vozio je svoj "fap 13" od Han Dervente za Mladičko Polje i pjevao:

"Vodi me na Pale, preko ledina,

tamo živi, tamo živi moja jedina"

...kad mu je u krilo ispao žar cigarete. Dok je otresao pepeo s pantalona Bajaga je kod Kozije ćuprije promašio skretanje za tranzit i za Istočno Sarajevo i produžio putem za Bentbašu u federalni dio Sarajeva.

Aa u p!

Kasno je bilo da se vrati, a i nije imao gdje da se okrene.

"Fap 13" posljednji put na stvarnom tehničkom pregledu bio je godinu poslije Olimpijade, na vratima ćirilicom ispisano ime vlasnika, na karoseriji više od pola ćutaka bez šumarevog čekića.

Još jednom aa u p!

Bajaga je grozničavo razmišljao kako da se dokopa Istočnog Sarajeva. Uz Vraca, onaj dio puta od Grbavice, kamion teško da bi izvukao toliki teret. Na raskrsnici kod Vijećnice, neki klinac u tamnoplavom šorcu i majici kratkih rukava, „stop-palicom“, sličnoj onoj policijskoj, pokazivao mu je da stane. Bajaga se nije obazirao. Kontao je kako da preko Baščaršije neopaženo dođe do Titove, do "vječne vatre", a onda da se uvali u srednju traku i polako do Nedžarića i kroz Mojmilo naselje da se dokopa Istočnog Sarajeva. Isključio je kasetofon, zatvorio prozore. Pored „Sebilja“ i Stare crkve Obren je oprezno vozio, da ne izaziva pažnju, ali onaj klinac s falš „stop palicom“, sad na biciklu, sve ide pored njega i pokazuje mu da stane.

"Mrš u pičku materinu drogerašku! Da nismo ovdje sad bi ti ja pokazao!"

Bajaga mu pokazuje rukama da se odmakne od kamiona.

"Jesi li, bolan, lud!"

Ali, klinac uporan, ko krpelj. Počeo je da vrišti, kao da krizira, i onom palicom da lupa o vrata kamiona. Nije odustajao ni kad se Bajaga uvalio u srednju traku.

"Tja, teške budale majko moja".

Na raskrsnici, kod Alipašine džamije, sačekala su ga dvoja kola federalne policije. Kao da vozi grupu imigranata. Jebiga, sad je morao stati.

- Šta ti radiš? - osion je vođa patrola.

- Što?! Vozim. - Bajaga se pravio naivan.

-Voziš!? Pa vidiš li ti ovoga čovjeka na biciklu!

Bajaga pogleda u zadihanog biciklistu u tamnoplavom šorcu i majici kratkih rukava i odahnu. Izgleda da će kamion s drvima pustiti, a fataće ovog ludaka.

- Ma vidim, drogeraš mi se nakačio od Vijećnice...

- Ma kakav drogeraš! To je policajac. Naš kolega.

- On policajac!?

Čudio se Obren zvani Bajaga. Umalo se u čudu nije prekrstio. Srećom.

- Pa vidiš da mu je na leđima na majici ispisano "policija".

- Pa moj najstariji sin na majici na leđima nosi ispisano "Ronaldo", a ne zna ni hodati kako treba, a kamoli šutnuti loptu.

Prvi se nasmijao policajac-biciklista, a onda i svi ostali.

- A koliko ih imaš? - smijao se i komandir patrola.

- Dva sina i dvije kćeri

- Nek su ti živi i hairli. Hajde da te propratimo do Grbavice i Vraca, a tamo nek te nosi dobrina.

"Fap 13" izvukao je teret od Grbavice. Na raskrsnici na tranzitu, za pozdrav, Bajaga i komandir svirnuše jedan drugom. Obren se prekrsti i pritisnu papučicu gasa da se što prije dokopa Istočnog Sarajeva. Na međuentitetskoj liniji na Vracima čekala ga je srpska patrola policije. Došli iz banjalučkoj CSB-a. Obrena zvanog Bajaga, nezaposlenog srpskog veterana kaznili su zbog neispravnog "fapa 13" i zbog ekologije, jer je umjesto nafte u kamion sipao lož ulje, a za neočekićana drva pisali su krivičnu prijavu.

- Imam četvero djece, prijatelju, - pravdao se Bajaga.

- Sam si ih pravio. I nisam ti ja prijatelj.

"Ha, znam da nisi. Možda bi i bio da sam u ekipi koja se bavi trgovinom cigareta, stimulativnih sredstava i automobila iz Federacije."

- Ja sam se borio za ovu državu.

-Ogradi što si oslobodio. Šta bi bilo od Srpskih šuma da svako ko se borio neovlašteno prisvoji dva metra drva? Ime jednog roditelja.

Obren je pošao rukom da se prekrsti, ali je odustao. Tužan. Ne zbog kazne i oduzetih drva. Jebeš to.

- Mislio sam.., - Obren zvani Bajaga pokušao je još jednom.

- Nije tvoje da misliš.

Dobro mu je i rekao. Slobode mi! Ima ko da misli za sve nas. Banja Luka. Ili neka sela u blizini nje. U Istočno Sarajevo iz Banje Luke stižu samo porezi i institucije prinude, a Istočno Sarajevo u Banju Luku šalje poltrone.

Aa u p!

Priča iz zbirke "Za sve je krivo nevrijeme nad Firencom", Željka Pržulja