Čuvar srpskog groblja “Zejtinlik” u Solunu, Đorđe Mihailović, preminuo je juče u 96. godini, a iza njega ostala je njegova supruga, Grkinja Fatini koja mu je bila oslonac u životu duže od šest decenija.

Za čuvenog Đorđa su svi čuli i njegovu priču dobro znaju, međutim priča njegove supruge je manje poznata, a ona je u njegovom životu igrala važnu ulogu.

Prije nekoliko godina deka Đorđe je govorio o ljubavi sa svojom suprugom Fatini, ili Svetlanom, i poslu kojim se bavio čak i u devetoj deceniji života.

Za Đorđa je 1960. bila srećna godina. Tada je od oca Đura Mihailovića, rodom iz malog mjesta kod Boke Kotorske u Crnoj Gori, naslijedio posao čuvara koji je obavljao i njegov djed Savo, junak Solunskog fronta, ali je i pronašao ljubav svog života.

– Đorđev stric nas je upoznao i tako, malo po malo, rodila se ljubav koju gajimo već godinama. Imamo kćerku i dvije unuke, jedna je advokatica, a druga farmaceutkinja. Rodom sam iz jednog grčkog sela, ali sam se zbog Đorđa preselila ovdje. Stari smo i zdravlje nas ne služi baš najbolje, ali se dobro držimo – pričala je ranije za "Blic" Fatini, koju zovu Svetlana.

Ne razumije baš svaku riječ na srpskom, ali je znala koliko je Đorđev posao odgovoran i da ne postoji pauza, pa čak i u devetoj deceniji.

– On nema odmor, stalno radi, pa nismo imali prilike da često posjećujemo Srbiju – pričala je baka Svetlana (85).

Rijetko je koji turista koji se obreo u Grčkoj propustio priliku da posjeti groblja slavnih junaka Prvog svjetskog rata. Svakoga dana, bar jedan Srbin oda poštu palim borcima.

Iako je nekoliko godina prije smrti otišao u penziju, časna starina nije ni pomišljala da ih napusti. Obilazio ih je, čisti oko njih i nudio posjetiocima “srpsku rakiju” i lozu, dok je njegova supruga na malom stolu izlagala brojanice i drugi nakit koje, kako je tada rekao deka Đorđe, sama pravi.

Kompleks vojničkog groblja na Zejtinliku u Solunu podignut je 1916. godine na mjestu nekadašnje Glavne vojne poljske bolnice. U njemu počivaju mošti 21.000 ratnika, srpskih francuskih, italijanskih, engleskih, od kojih je 8.000 iz Srbije. Djed Đorđe znao je imena svakoga od njih i čuvao ih od zaborava. Potomci koji su ovdje pronašli imena svojih predaka dopisivali su podatke od njima.

Na Zejtinliku će počivati i on.