Gledajući juče, 5. avgusta 2019. godine, na HRT1 prenos proslave Dana domovinske zahvalnosti čuo sam mnogo informacija:
Hrvatska danas slavi pobjedu u domovinskom ratu. Slavi slobodu koja je nastupila nakon četverogodišnjeg terora zla.
U vojno-policijskoj akciji Oluja za samo nekoliko dana oslobođena većina okupiranih područja.
Operacija Oluja je trajala 84 časa.
Pod zapovjedništvom generala Gotovine agresor je poražen s leđa sa Dinare.
Oslobađeni su Benkovac, Glina, Petrinja.
U veličanstvenoj pobjedi sudjelovalo je 200.000 boraca, 240 njih je za slobodu dalo svoj život.
Operacija Oluja je vrhunac vrhunca, jer je donijela oslobađenje Republike Hrvatske , ona je donijela i omogučila mirnu reintegraciju, ona je donijela da Hrvatska bude slobodna i suverena, možda je najvažniji događaj u hrvatskoj istoriji.
Knin najjača utvrda okupatora.
U Kninu je počela srpska agresija na Hrvatsku i u Kninu je i poražena
Knin nije prekomjerno granatiran, kako je tvrdio Haški tribunal, jer je hrvatska vojska precizno pogađala samo vojne ciljeve.
Cilj rata je bio da svi Srbi žive u jednoj državi
U Gornjem Viduševcu, pokraj Gline, predaje se Dvedeset prvi Kordunski Korpus, Vojske Srpske Krajine.
Bihać je bio u okruženju 1.201 dana. Hrvatska vojska je Bihać spasila od nove sramote, spašen je od genocida. Nije tačno da je Bihać zaustavio Srbe da dođu do Zagreba.
U Ogulinu 1993. godine, general Bobetko je formirao Operativnu grupu jedan za deblokadu Bihaća.
Republika Bosna i Hercegovina i Federacije BiH su više puta tražili I dobijali od Hrvatsku vojnu pomoć u odbrani Bihaća.
Bez Hrvatske, bez Hrvatske vojske bez Hrvata u Bosni i njihove pomoći današnje Bosne i Hercegovine ne bi bilo, tu bi bila Velika Srbija.
Pobjedila je opcija jedinstvene Hrvatske, a ne podjeljene, u kojoj bi u Kninu bila Velika Srbi
Srpska vojska Krajine je poražena, fizički ne toliko, koliko je poražena njena volja za borbom.
Vojska Republike Srpske je bila isto tako pred kolapsom, a posebno njen Prvi i Peti Korpus koji su bili ovdje u blizini u kontaktu sa hrvatskim snagama.
Odnos snaga u regiji na strateškoj ravni se definitivno se promjenio.
Gotovo goloruka Hrvatska se 1991. godine oduprla agresiji, velikosrpskim agresorima, koji su okupirali i uništili jednu trečinu Hrvatske.
Otvorena je mogućnost za rješavanje sukoba u Bosni i Hercegovini.
Ovo je dio, jedna strana priče o Oluji, koju sam zapamtio i zabižežio gledajući HRT1. Na RTRS imali smo juče drugu stranu priče o Oluji.
Dvije prave medijske Oluje o istom događaju.
Nadam se da će vrijeme osvjetliti sve strane događaja koji se zove Oluja, koja će na neki način biti blizu stvarne istine, koja treba građanima sa prostora bivše Jugoslavije kao jedan od temelja za razumijevanje, mir i pomirenje.