Tuševljaci, Lubure, Šakote, Pušare, Pukete, Mrkaje, Lemezi, Kravljače, Markovići, Kubure, Furtule, Njege, Divčići, Cincari, Đokići, Taušani, Jankovići, Škrbe, Jevtovići, Samardžije, Kreštalice, Katići, Kusmuci, Klačari, Čečari, Milidrazi, Šućuri, Mrde, Vaskovići…samo su neka od prezimena koja su se provlačila kroz staru štampu. O nekima smo već pisali, o nekima ćemo pisati.

Jovanjdan ’34. u Sarajevu-obavještenja u novinama

Nekada, prije pojave modernih tehnologija, ljudi su mnogo više čitali dnevnu štampu. Novine su služile za razna obavještenja i oglase. Praksa je bila da se uplaćuju i obavještenja u vezi sa proslavom krsnih slava. Pogotovo ako je postojao razlog da se te godine ne slavi. U Jugoslovenskoj pošti od 19. januara 1934. godine pronašli smo spisak domaćina koji su imali potrebu da obavijeste svoje poznanike o tome da li te godine slave.

Žalost zbog smrti člana porodice, kao razlog da te godine ne slave navode Dušan Grešl, Andrija Dukić, Đoko Simunović ilidžanski hotelijer, Stevo Kerović i Dimitrije Lončarević.

Dušan Rundo, Svetozar Ninković i Pero Todorović obavještavaju da će Sv. Jovana slaviti u krugu porodice.

Jovo Pavlović, penzionisani činovnik, javlja da ne može slaviti zbog bolesti, a isti razlog (zbog svoje ili bolesti u kući) navode i D.Knežević činovnik Gradske štedionice, Kosta Jovanović sa Skenderije, Ilija Cvijanović te profesor Aleksa J. Stjepanović.

Inžinjer Simo Milošević navodi da neće primati posjete za Sv. Jovana, a to isto navode i Rajko Vitas i dr. Jovan Žegalov.

Milan Jovičić javlja da će na dan slave biti na putu.

Gospava Ajvazović, udova profesora obavještava da će krsnu slavu slaviti sa sinom u Bilješevu kod Zenice.

Mitar Ćerimidžić Tetak obavještava da slavi Sv. Jovana na adresi Halilbašići 6 (Nadkovači, desno).

Penzioner sa Pala se napio i smrznuo na putu kući

U januaru 1938. na Palama se desio bizaran slučaj. Na svega 30 metara od kuće, na smrt se smrznuo Jovo Veselinović, penzionisani poreski izvršilac.

Veselinović je rano ujutru pošao u poštu da vidi da li mu je stigla penzija i da nabavi za kuću potrebne namirnice. Usput je sreo državnog putara Jovu Andrića. Pošto je u pošti dobio informaciju da penzija nije stigla, Veselinović je sa Andrićem produžio u gostionicu gdje su popili tri četvrti litra rakije. Zatim su krenuli zajedno kućama pošto su živjeli u komšiluku. Andrić je svratio Veselinovića u svoju kuću gdje su popili još pola litra rakije. Nakon toga Veselinović je krenuo kući, ali savladan alkoholom i hladnoćom pao je pod jedno drvo.

Već ukočenog Veselinovića našao je slučajni prolaznik, a utvrđeno je da je smrt nastupila usljed smrzavanja.

Nezadovoljstvo sarajevskih konobara

Konferencija Udruženja konobara za grad Sarajevo iz jula 1933. bila je obilježena nezadovoljstvom sarajevskih konobara. Tražilo se da se sa Savezom gostioničarsko-kavanskih namještenika nastupi zajednički u borbi za prava.

Predsjednik Udruženja Dušan Đorđević naglasio je da se radi na suzbijanju nadrikonobarstva i spriječavanju zapošljavanja lica bez stručne spreme. On je govorio o tome da su konobari prisiljeni uzimati od gostiju da dođu do neke zarade. Protivio se uzimanju 10 % od računa što nije ni lijepo ni dostojno i što se silom otima.

Lazar Stupar istakao je težak položaj konobara. Usprotivio se uzimanju postotka od gostiju silom i žalio se na radno vrijeme.

Osim Đorđevića i Stupara govorio je i Joco Mandušić koji se založio za očuvanje Udruženja i jačanje njegove djelatnosti.

Slavijino smučarsko takmičenje u Kalinoviku 1938.

Slavija je u sklopu svog sportskog društva imala više sportskih klubova, između ostalog i skijaški. Skijaški klub je imao skijaške sekcije u Kalinoviku i Palama. U sklopu njih su organizovana takmičenja u različitim starosnim grupama.

Početkom 1938. godine, jednom od takvih takmičenja domaćin je bio Kalinovik. Takmičenje je organizovano u tri grupe: 1) omladinci do 12 godina na stazi od 3500 metara 2) omladinci od 12 do 16 godina na stazi dugoj 7 km 3) Seniori na stazi dužine 15 km.

Pobjednici iz prve grupe bili su Branko Lalović za 9,20 minuta i Milenko Tepvčević sa vremenom od 9,25 minuta. Pobjednik u drugoj grupi, na izuzetno teškoj stazi, koju je prešao za 22,43 minuta, bio je Branko Sudžum. U seniorskoj konkurenciji pobjednici su bili Neđeljko Ninić Medo (40,57), Dragomir Đ. Tepavčević (41,06) i Božidar Jagličić (41,16).

Trasa je vodila preko velikih padina i uzbrdica te je postignuto vrijeme pohvaljeno od 1000 gledalaca i zaista mladi smučari Slavijaši zaslužuju svaku pohvalu.

Mićo Zirojević najstariji štićenik sarajevskog Doma starih

Jedan od urednika u Jugoslovenskoj pošti bio je čuveni bosanskohercegovački pisac i novinar Hamid Dizdar, stariji brat Mehmedalije Maka Dizdara. Pisao je i za beogradsku Politiku i Pravdu, ali i za sarajevske Jugoslovenski list, Gajret i Slobodnu riječ. U jednom od svojih tekstova iz 1938. za Pravdu piše o sarajevskom Domu starih i nemoćnih.

Dom starih i nemoćnih nalazio se u sarajevskom polju, nedaleko od glavne željezničke stanice. Na mjestu upravnika nalazio se ljekar Asim Musakadić. On je o štićenicima doma govorio kao o djeci. Jedan od rijetkih među djecom koji nije skroz podijetinio i koji se sjećao prošlosti, bio je Mićo Zirojević. Sa napunjene 92 godine bio je najstariji štićenik Doma.

U ovom kraju moj sokole, svega je bilo, svega. duvana, pirinča, kave…po puna torba! Za četiri krajcara po pun “frcule” duvana. Nije se merilo na teraziju. A sada, eto, došlo vreme dai vodu mere, jah. Kad sam vozio gospoje, znam da sam bio živ. svaki dan-cvancika. Jah.

Na pitanje da li se ženio, Mićo je odgovorio sa svega triput.

Autor: Aleksandar Kostović